– Kada mi je koscenarist Davor Šišmanović pričao o ribičkoj udruzi „Štuka" iz Brdovca i njihovim pravnim, organizacijskim, rukovodstvenim i inim peripetijama, osjetio sam da je to dobar materijal. Htio sam prije svega snimiti vedar i duhovit, komičan, ali ne i prvoloptaški film, govori Neven Hitrec, redatelj dokumentarca "Riba ribi grize rep" u kojem prikazujući lovačko društvo gradi metaforu hrvatskog društva: od predsjednika do običnih ljudi.
Potajna želja
Film zapažen na ZagrebDoxu i Danima hrvatskog filma donosi u našu dokumentaristiku spoj simpatičnog duha čeških komedija i britanske socijalne drame.
– Skupilo se tu nekoliko ključnih faktora: naša hrvatska opsjednutost politikom koja nas toliko ždere da ne možemo napraviti ni jedan odlučan, pravi korak naprijed, velike inicijative koje završavaju s mnogo priča i puno gemišta, pravi slikoviti zagorski karakteri koji se ne daju zezati, ali se istodobno vrte u svom međuljudskom začaranom krugu, sočan kajkavski. U mikrokozmosu sastanaka predsjednika, upravnog odbora i članova ribičke udruge pokraj brvnare u idiličnom riječnom okolišu malo-pomalo počela se graditi veća slika društva, hrvatskog mentaliteta, odnosa u hrvatskoj visokoj politici, nastale su asocijacije na rad naših političkih stranaka, prošle predsjedničke izbore. Potajna želja bila je da se kroz niz vickastih, komičnih, naizgled jednostavnih elemenata gledatelju otvore šire prepoznatljive perspektive, karakterne i političke. Važno je bilo samo ustrajati na tom konceptu i „hvatati" atmosferu i situacije. Zanimljivo je da se svatko na neki način može prepoznati u ovom filmu – i sam sebi nasmijati – govori Hitrec.
Iako film djeluje kao da je snimljen za sam dan ili nekoliko dana, snimalo se sa stankama više od godinu dana.
– To dugo vremensko razdoblje sigurno je bitan razlog opuštenosti protagonista. Isto tako, to su ljudi koji se poznaju godinama, pa se uz pomoć kapljice vina mogu čuti svakovrsne sočne priče. Meni, kao redatelju, uvijek je najvažniji moment prvi kontakt s ljudima koje želim snimati, energija koju mi netko prenese. Ta energija mi je katkada dovoljan razlog, instinktivni okidač da nekome povjerujem, da krenem u snimanje. Tu sam imao golemu pomoć direktora fotografije Dragana Markovića, tonskog snimatelja Marka Pelaića, u kasnijoj fazi montažera Slavena Zečevića – kaže Hitrec koji unatoč nekim asocijacijama o mogućim uzorima u autorima ili stilovima nije imao na umu nikoga izvan sebe i svoje ideje.
Poanta na kraju
– Cijelo vrijeme imao sam na umu igrokazno-političko-satiričku atmosferu koju želim postići i trudio sam se održati je svim filmskim sredstvima. Bilo mi je stalo da situacije traju i da imaju svoj unutarnji ritam, minidramaturgiju i poantu na kraju – kaže Hitrec.
Šest godina nakon "Čovjeka ispod stola" redatelj ima poriv za novim dugometražnim igranim filmom.
– Dosad nisam imao scenarij u koji sam vjerovao, a nisam želio aplicirati na natječaje tek reda radi. Ali, kako nakon kiše dolazi sunce, sada imam odličan scenarij jedne urbane, zagrebačke komedije. Ako sam se ja smijao čitajući ga, nadam se da ću taj užitak, vizualiziran i obogaćen, moći prenijeti i gledateljima.
>> Škorić smijenjena, novi predsjednik Šerbedžija
