Metaklapa – The Choir Of Beasts

Nikad do sada viđen frankenštajnovski spoj klape i heavy metala

Menart
23.03.2022.
u 17:23

Metaklapa u klapskoj maniri obrađuje pjesme grupe Iron Maiden na prvom albumu duhovitog naziva “The Choir Of Beasts” u izdanju Menarta

Nagledali smo se u prošlosti frankenštajnovskih spojeva rocka i klasike. Od rock-glazbenika okruženih simfonijskim orkestrima pa sve do nedavnog koncerta “Rock the opera” u Lisinskom, u kojem su rock-hitovi izvođeni uz pratnju Filharmonije. Tijekom desetljeća naslušali smo se Bacha, kojeg su krivo tumačili prog-rokeri i hevimetalci, spoja popa i violine a la Vanessa Mae, a ni domaći 2Cellosi nisu predaleko od neukusa koji prati takve projekte.

Dakako, nije tu bilo upitno ničije ili nečije instrumentalističko umijeće, već estetske prosudbe koje povezivanjem dva žanra nisu dobivale dodatnu vrijednost, već su duboko u predjelima kiča zapravo bili zabava za masovan uspjeh na tržištu. No tržišni uspjeh ne opravdava pogrešnu estetsku rabotu. Tek je pojava Apocalyptice do neke mjere označila prirodnije srastanje klasike s četiri violončela u temama Metallice. Ali, za klape i heavy metal još niste čuli. S te strane ni od domaće Metaklape, koja u klapskoj maniri obrađuje pjesme grupe Iron Maiden na prvom albumu duhovitog naziva “The Choir Of Beasts” (Menart), nije trebalo očekivati bogzna kakve plodove nakon prvog singla “Fear of the Dark” i najave albuma, ali završni je rezultat na koncu ispao efektan pokušaj. Iako većina od deset izvedbi pjesama Iron Maidena zvuči previše slično i plošno – šteta da glasovima ne izvode i dionice instrumenata – njihova je prednost ponajviše na međunarodnom tržištu (već su potpisali ugovor s njemačkim diskografom), na kojem mogu zazvučati kao zanimljiv kuriozitet. Za razliku od domaćeg, gdje su dosadašnji “klapski zločini” odavno zatrovali tržište. Pored odličnog pjevanja najveća im je prednost što su izbjegli uključiti prateće instrumente pa “The Choir Of Beasts” barem zvuči kao simpatičan pokušaj tipičnih pjevača da se uhvate u koštac s netipičnim materijalom i zazvuče kao neka srednjovjekovna mistična družina.

Bar se u tom prirodnom zvuku spojenih vokala poredanih u neku vrstu a cappella-metala otkriva više prirodnog zvuka glasova nego kad vas netko “zašarafi” naivnim bachovski inspiriranim solom na orguljama ili električnoj gitari.

Još nema komentara

Nema komentara. Prijavite se i budite prvi koji će dati svoje mišljenje.
Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.

Želite prijaviti greške?

Još iz kategorije