Jurica Leikauff – Curves

Album iz kojeg izvire strast prema funky, jazz, fusion i soul glazbi

Wikipedia
14.03.2022.
u 12:27

Klavijaturist Jurica Leikauff izdao je drugi instrumentalni solo album

Strast prema funky, jazz, fusion i soul glazbi jednostavno “viri” iz drugog instrumentalnog solo albuma “Curves” klavijaturista Jurice Leikauffa. Jedanaest tema bilo bi pogodno i za vokalne obrade.

Balada “Herbiona” jedna je od onih na kojima se pitate kako bi zvučala da ju otpjeva Zdenka Kovačiček ili Gabi Novak, kao i sjajna “kasnonoćna” završna balada “That’s Not All”. “Bouncing Air” izdanak je američkog retro soula kakav pjeva Al Green. Leikauffove teme osim što daju prostora svirci, posjeduju i glavu i rep, zbog čega artikulirane solo dionice i bogati aranžmani nikada ne zapadaju u tehniciranje. Iako očekivano ima puno “svirke”, Leikauff je kompozitor koji poštuje formu, ostavljajući prostora all stars instrumentalistima poput duhačke sekcije i gudača, bubnjara Marija Klarića, basista Marija Petračića i Nikole Jerkovića (s kojim surađuje u postavi The Bonebomb), gitarista Edina Tahirovića (koproducent albuma) i Nebojše Buhina. Naslovna “Curves” s gitarom Deana Rabba kao da je izašla iz repertoara Booker T. and the M.G.’s ili Ala Greena, dok je “Passy” sa sjajnom dionicom trombona Luke Žužića i saksofonom Marija Bočića mirnija varijanta onoga što su Leb i sol radili na trećem albumu “Ručni rad”, a čak i gitara maestra Nebojše Buhina u “Tired of Wanting” “zove” Stefanovskog iz tog razdoblja.

Iako je album snimljen s puno duhača, Leikauff sve ostavlja u klupskim razmjerima, gdje bi ova glazba idealno pasala kad bi kod nas postojali klubovi gdje bi se svake subote mogli svirati ovakvi sessioni. Doduše, ima klubova, ali nedostaje publike koja bi punila ovakve rafinirane svirke domaćih prvotimaca čiji konkurenti u SAD-u sasvim solidno rade s ovakvim programima. Leikauff se sasvim prirodno naslanja i na domaću tradiciju aranžera i skladatelja koji su jazzističke forme upotrebljavali od pedesetih godina naovamo, kao i smooth-jazza koji na domaćem tržištu personificira Igor Geržina, koautor skladbe “Arcadia” sa svojim saksofonskim solom.

Raznovrsnom upotrebom klavijatura Leikauff pak daje školski primjer iskusnog svirača koji bi mogao držati tečajeve iz ukusnog sviranja i estetski promišljene koncepcije.

Još nema komentara

Nema komentara. Prijavite se i budite prvi koji će dati svoje mišljenje.
Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.

Želite prijaviti greške?

Još iz kategorije