Azra, Haustor, Film i Prljavo kazalište bili su perjanice legendarnog novoga vala s kraja sedamdesetih i početka osamdesetih godina prošlog stoljeća. No, rock-scena ne bi bila tako jaka niti bi se o njoj moglo govoriti kao o pravoj sceni da uz istaknute prvake nije bila vrlo jaka i kreativna potpora iz drugoga plana.
Zato je vrlo zanimljiva kolekcija “2 na 1” koju je Croatia Records objavio ovih dana, a riječ je o CD-ovima na kojima se nalaze prva (i jedina) dva albuma grupa Xenia, Stidljiva ljubičica, Dorian Gray i Denis & Denis (u njihovu slučaju jedina dva albuma s Marinom Perazić). Na komentar da je riječ o bendovima iz pozadine velikih novovalnih zvijezda, Massimo Savić ipak brani čast Doriana Graya i njihovih dvaju albuma “Sjaj u tami” (1983.) i “Za tvoje oči” (1985.).
– Mi smo bili prva linija postnovovalnoga razdoblja!
No, pozadina nikako ne znači i “druga liga”. Naime, sva četiri benda imala su pjesme koje i danas stoje kao vrh domaće glazbe svih vremena, uz bok razvikanijim kolegama (samo što je broj takvih pjesama nešto manji); pojedine pjesme Xenije mogle su glatko nastati u pjesmarici Pretendersa (“Moja prijateljica”, “Vjetar u kosi”, “Kako te želim”, “Troje”).
– Danas kad čujem Xeniju često pomislim “...ovo je dobro, tko su ti ljudi koji su to napravili”, a katkad se zapitam zašto nisam još malo promislio prije nego što sam to stavio na papir. Na svu sreću, ova druga situacija događa se znatno rjeđe – kaže Robert Funčić, skladatelj i utemeljitelj grupe Xenia.
Pjevačicu Vesnu Vrandečić do te se mjere poistovjećivalo s grupom da su nju samu još godinama nakon raspada benda mnogi privatno zvali Ksenija. Ona i bend izmaknuli su oku javnosti, ali njihov najveći hit “Moja prijateljica” iz 1982. i danas podiže obrve dvojbom o čemu zapravo govori ta pjesma. Je li to doista pjesma o prijateljicama ili se u ono vrijeme pjevalo o lezbijskoj ljubavi najotvorenije što se moglo?
– “Moja prijateljica” samo je pjesma o ženskom prijateljstvu ili “prijateljstvu”, kako vam drago – kaže autor pjesme Funčić. – Zgodna djevojka koja se uz svoju manje privlačnu prijateljicu osjeća još ljepšom i njezina neatraktivna družica kojoj se zbog tog prijateljstva događaju stvari koje sama nikada ne bi iskusila. Mediji su tu pjesmu proglasili lezbijskom (možda su u pravu), što mi nije bila namjera.
Premda su je mnogi osamdesetih godina smatrali seks-simbolom, kod pjevačice Xenije ipak se osjećala distanca prema toj vrsti promoviranja. Ili je upravo u tome bila formula uspjeha?
– Spoj određenih pojavnosti mlade žene u medijima, šminka, frizura, rock-glazba, način interpretacije pjesme itd., sve su to elementi erotičnosti – kaže. – Kako je sve to netko drugi percipirao i povezao sa svojim iskustvom – tako me i doživio. Svojom pojavnošću stvarala sam određeni doživljaj, no nikad nisam htjela naglasiti, ali ni skriti svoju seksualnost.
Ostatak teksta možete pročitati u večernjakovom subotnjem prilogu Obzor.
