Naklada Ljevak objavila je prvi roman zagrebačkog književnika razgranatih literarnih i umjetničkih interesa Đorđa Matića ”Niotkuda s ljubavlju”, pod uredničkom paskom Nenada Rizvanovića. Riječ je o zgusnutoj, stilski izbrušenoj prozi koja imponira jezičnom inventivnošću, ali i snagom ekspresije.
“Volio sam biti nesretan” jedna je od važnih rečenica tog ispovjednog romana u kojem autor vrlo temeljito prati svog junaka na njegovu egzilskom putu iz Zagreba preko Italije i Nizozemske natrag u Zagreb. Vrijeme odlaska je ono predratno i ratno, kada se intenzivno ruše temelji jedne države i jednog vremena i kada se pod naletom grubih promjena gube mnogi pojedinci čiji se identiteti jednostavno nisu mogli ugurati u metaforičnu “limenku čistog hrvatskog zraka”. Među takvima je bio i frontmen grupe Azra Branimir Johnny Štulić, koji je tek jedan od protagonista ovog romana i svojevrsni mamac za čitanje i onih izvan literarno malobrojnih kružoka koje bi mogla zaintrigirati ova i estetski i etički prvorazredna knjiga, ali i knjiga koju se ne smije čitati na prvu loptu.
Svojedobno je, još u socijalističkoj Jugoslaviji, Miodrag Bulatović napisao naturalistički, brutalan roman “Ljudi sa četiri prsta” o istočnoeuropskoj emigraciji koja se u zapadnoj Europi bavila kriminalom u najširem smislu te riječi. Naravno, taj Bulatovićev roman nema gotovo nikakve sličnosti s Matićevom knjigom, osim što nas upućuje na zaključak da je početkom 1990- ih iz zemalja bivše Jugoslavije put zapada Europe otišla cijela jedna generacija intelektualaca koji nisu htjeli biti svedeni na mete za nacionalistička pripetavanja u koja nisu vjerovali. Izmakli su se i postali nijemi svjedoci događaja koji su na famoznom, slobodarskom zapadu pokušali naći dugotrajno utočište. Matićev junak nije ga našao i morao se vratiti kući. Nije mu odgovarao ni grobljanski zadah ocvalog Rima ni siva, stoljećima utabana monotonija nepregledne nizozemske nizine. Odustao je i od nalaženja svojih izgubljenih i neostvarenih ljubavi koje su ga pratile od mladih dana, pa onda i od fatalne i karizmatične pjevačice starih narodnih i nostalgičnih pjesama Maše Koen, kojoj je administrativnom greškom prezime iz Koren promijenjeno u Koen, skrenuvši tako njenu sudbinu put nekih novih iskušenja i zadatosti.
Mogli bismo Matićev roman nazvati ljubavnim, jer o ljubavi se u njemu najviše i najčešće i radi. Ali to nije samo ljubav prema ženama, naročito onima koje nikada nismo posjedovali u onom atavističkom, ali i realnom smislu, nego i ljubav prema kulturi, vlastitom imenu i rodnom gradu, prema precima iz grada Ivane Brlić Mažuranić, prema glazbi koja ne zna za granice ni ograničenja, prema jazzu i njegovim velikanima koji su komunicirali s apsolutnim. I da. Ljubav prema ljudima koji su bili moćniji od okolnosti – Juraj Križanić sa svojim panslavizmom ili pak povjesničar i znanstvenik Ivan Lučić, kojemu je baš u Amsterdamu tiskano kapitalno djelo “De regno Dalmatiae et Croatiae”. Nije čudno što u jednom kriminalističkom odjeljku ovog razvedenog, ali strogo skrojenog romana naš glavni junak egzilant i njegov prijatelj avanturist Knez u amsterdamskoj knjižnici kradu baš tu knjigu kako bi joj odali počast i podsjetili svijet na njeno postojanje. Ali i pokazali da narodi s prostora jugoistočne Europe nisu samo divljaci s predziđa kršćanstva koji ovih godina oholoj Europi služe kao surovi rastjerivači prošvercanih Arapa, Afrikanaca i Azijata, čuvajući bijelu i njegovanu Europu od nužne demografske eksplozije. Ima u ovom romanu i spomena na neke ljude koji su bili urbane institucije grada Zagreba, poput glumca amblematske sudbine Đorđa Rapajića, kojem ni zapažena uloga u “Smogovcima” nije pomogla da se oslobodi utega koje mu je namijenilo ime i nacionalnost i dočepa se neke sigurnije strane rijeke.
I u ovoj knjizi Matić imponira svojim ne samo poznavanjem nego i razumijevanjem glazbe različitih žanrova. Ali, ne razumije on samo glazbu. Spoznao je on i tajnu poezije, baš kao i tajnu ljudskog bivstvovanja, čime se poezija zapravo i bavi. A da tu tajnu zna podijeliti s drugima, dokazao je ovim romanom, jednim od najboljih nastalih na ovom tlu posljednjih godina.
