U zamjenskom prostoru Umjetničkog paviljona ,u Tomašićevoj ulici 12, od 14. ožujka do 15. travnja održava se projekt "Vremeplovke zona 01: otvoreni studio" vizualne umjetnice Nicole Hewitt u suradnji s umjetnikom Ivanom Slipčevićem uz prateću javnu izvedbu tonske probe za film, koja nas očekuje u četvrtak, 27. ožujka, s početkom u 19 sati. U projektu sudjeluju i umjetnice i umjetnici Hrvoslava Brkušić, Vida Guzmić, Neža Knez, Hrvoje Nikšić, Billie Grace Hewitt Pavlica, dok 3D materijale izrađuje Josip Knežević, a kustosica je Ivana Meštrov. Studio u Tomašićevoj 12 otvoren je za posjetitelje utorkom, četvrtkom i petkom od 17 do 20 sati, a subotom od 11 do 14 sati.
Projekt "Vremeplovke" nastavlja se na dosadašnje višegodišnje suradničke projekte Nicole Hewitt kao što su "Ova žena se zove Jasna" i "Žene minorne spekulacije". Na sjecištu eksperimentalnog filma, videa, prostorne instalacije, performansa i teksta, oni promišljaju o posredovanju sjećanja, povijesti, specifičnih narativa kroz tehnologije reprezentacije i dokumentacije. U Tomašićevoj 12 predstavlja se prvi dio nove trilogije, a kao okosnicu ima znanstveno-fantastične žanrove na teritoriju Istočne Europe sagledane kroz feminističku perspektivu.
Sam umjetnički rad odražava putovanja na filmske lokacije "Stalkera", redatelja Andreja Tarkovskog, i oživljene situacije iz romana braće Strugatsky, "Piknik kraj ceste", po kojem je "Stalker" snimljen. Tijekom puta, kroz pripreme i snimanje poludokumentarnog filma, autorski tim se dijelom nadumjetnički oaovezao i na filmske postupke samog Tarkovskog.
Izložbeni prostor "Vremeplovki" podijeljen je u dva dijela: muzej i zonu, postajući poprištem mnogostrukih slika i naracija. Prostor zaboravljenog muzeja predio je suživota raznih materijala - od crteža i fotografija zatečenih pejzaža i situacija prikupljenih na originalnim lokacijama na Baltiku za istraživačkog putovanja autorice i njezinih suradnika do duhovitih skulpturalnih formi bista, spomenika i gozbe uz cestu. Prostor zone svojevrsni je multimedijalni laboratorij, gdje dominiraju ostaci ljudske prisutnosti, raznoliki artefakti, ali i odbačeni predmeti naše civilizacije. U njemu je jedna od glavnih niti vodilja djevojčica, koja preuzima razna obličja, a u svojoj srži referenca je na enigmatični lik Stalkerove kćeri.
Širi okviri promišljanja čitavog rada mogu se smjestiti u značenjska polja obilježena postsovjetskim, postkomunističkim, hladnoratovskim sablastima, transformacijama okoliša i eko sustava, mogućnostima drugoga i tijela u susretu s konstruiranim prostorom, pejzažem i tehnologijom. Umjetnica Nicole Hewitt to sažima u rečenicu koja može biti i moto izložbe: "Ona kaže, ono čemu sam svjedočila, nestaje kao glina…"
Ova izložba dio je projekta "Tko je Elsa fluid, to se zna, izložba u sekvencama". Riječ je o izložbenom konceptu u sekvencama osmišljenom za Jurišićevu 1A, galeriju u koju bi se Umjetnički paviljon trebao useliti, no kako se radi o prostoru kojem također slijedi obnova, koji je u nastajanju ili nestajanju, za sada je samo imaginira. Kustosice projekta "Tko je Elsa Fluid, to se zna" su Irena Bekić i Ivana Meštrov, a njihovo nastojanje je uspostaviti koordinate novih vizija za prostor i institucionalne umjetničke prakse kroz alate umjetničke produkcije, filozofije i kritičke teorije. U fokusu su senzorni, afektivni podaci, registri emocija, gradnja novog znanja, razbijanje monolitnih kolektivnih predodžbi kao mogući alati za razumijevanje svijeta.
