Ante Knešaurek imao je 14 godina kada je 1992. godine prvi put sjeo za orgulje isusovačke bazilike Srca Isusova u Palmotićevoj ulici. To vrijedno glazbalo, koje je 1905. godine izgradila čuvena austrijska orguljarska tvrtka Rieger, imalo je sudbinsku ulogu u njegovom životu. Već 1996. godine postao je stalni orguljaš bazilike, istodobno gradeći fascinantnu glazbeničku karijeru kao virtuoz, improvizator i skladatelj, između ostalog i pobjeđujući na prestižnim svjetskim natjecanjima.
Nagrada Grada Zagreba
Skupa sa svojim prijateljem i kolegom Pavlom Mašićem u dvije sezone Knešaurek je odsvirao čitav ogroman orguljski opus Johanna Sebastiana Bacha. A nakon toga još i Buxtehudea.
Koncerti su za publiku bili besplatni, bazilika uvijek krcata, a orguljaši su za to dobili Nagradu Grada Zagreba i strukovnu nagradu Milka Trnina.
Bili su nastavljači velike tradicije. U Palmotićevoj je svojedobno čitavog Bacha odsvirao i Žarko Dropulić, a Anđelko Klobučar sva orguljska djela Oliviera Messiaena.
Ali orgulja u Palmotićevoj više nema. Prije dva tjedna rastavljene su, spakirane i otpremljene u Sloveniju, u orguljarsku radionicu Škrabel u Rogaškoj Slatini na temeljitu restauraciju, nakon što su, doslovno, izdahnule, kada im je nedavno pukao mijeh.
To je bio samo posljednji u nizu kvarova. Neki su se orguljaši još prije petnaest godina čudili kako te orgulje još uopće sviraju, a električna prosijavanja iz sviraonika, od kojih se čitav instrument mogao zapaliti, bila su samo jedan od simptoma.
Već je dugo jasno da je orguljama potrebna temeljita rekonstrukcija, u kojoj je potrebno ispraviti i pogreške koje su, premda u dobroj namjeri, napravljene u nedovoljno stručnom zahvatu sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Posljednji detaljni elaborat obnove napisao je, uz pomoć svojih učenika Knešaureka i Mašića, upravo Anđelko Klobučar, koji, nažalost, nije doživio ni početak restauracije za koju se zalagao.
Najveći je problem, naravno, novac. Bazilika Srca Isusova pripada isusovcima koji, kao i ostali redovi, ne dobivaju novac iz državnog proračuna koji ide biskupijama. Samostan se ipak obvezao da će prikupiti oko 150 tisuća eura, potpisavši ugovor s Ministarstvom kulture koje se obvezalo osigurati veći dio novca za restauraciju čija je cijena vrtoglavih 574 tisuća eura, i to bez PDV-a.
Pravi kulturni spomenik
Treba znati da su orgulje i danas jedan od tehnički najsloženijih strojeva koje je čovjek ikada izgradio, a za kvalitetnu obnovu moraju se koristiti najkvalitetniji materijali, od probranog drva i kože do plemenitih metala i legura za stotine svirala i složene mehaničke spojeve s tipkama.
Premda su tek nedavno dobile privremeni status zaštite, riječ je o vrhunskom glazbalu i prvorazrednom kulturnom spomeniku.
Stoga je potpuno opravdano što je država preuzela obavezu da najvećim dijelom financira što brži povratak orgulja na kor u Palmotićevoj. Sada je još samo pitanje hoće li se držati ugovorom predviđenih rokova isplate, koja već kasni, a o čemu se upravo ovih dana odlučuje u Ministarstvu kulture. A u međuvremenu će Ante Knešaurek dati sve od sebe da ovaj Božić uljepša svirajući na sintesajzeru, uz prvoklasni zbor Palma, koji će bez orgulja na koru također biti kao ptica koja je ostala bez gnijezda.
