"Zar ti, boga mu, ne čuješ što govorim? Velim ti lijepo da nijedan broj koji svršava na sedam nije dobio preko godinu dana!
Dobio je, bogami jest!
Nije! Kod kuće imam sve zapisane, crno na bijelo, za posljednje dvije godine! Zapisujem sve redom, kao urica! I velim ti, ni jedan koji svršava na sedam...
Jedna je sedmica dobila! Ma na jeziku mi je i cijeli broj, bogami, samo što nije! Završavao je s četiri nula sedam. Bilo je to u veljači... polovina veljače
Veljača ti je bila baba! Imam ti ja to sve crno na bijelo. I velim ti opet, nijedan broj...
Hajde, prestanite već jednom! rekao je treći."
Razgovor trojice lutrijskih ovisnika vjerojatno bi se mogao zabilježiti ispred svake naše kladionice ili kioska, u svakom kafiću gdje se okupljaju odani igrama na sreću. No premda je tako karakterističan za naše vrijeme, ovaj razgovor ne vode trojica lutrijskih pajdaša iz nekog od naših kvartova, nego trojica "prola", pripadnika većinskog društvenog sloja u "1984." Georgea Orwella. U tom antiutopijskom, nekoć glasovitom, a danas i zaboravljenom romanu, napisanom još prije šezdeset godina, Orwell je predvidio puno toga što se nama već uvelike događa, pa i pomamu za igrama na sreću. Njegovim je "prolima", kao i dijelu našega pučanstva, lutrija bila "užitak, njihova ludost, njihov melem, njihova intelektualna stimulacija". Uz te lutrijske igrače Orwell spominje i "cijelu kastu ljudi koji su se uzdržavali isključivo prodavajući sisteme, prognoze i amulete koji nose sreću".
Pune kladionice
Dio našega pučanstva nije u doticaj s Orwellom došao samo u sve punijim kladionicama, nego, uglavnom i ne znajući, i ponovnim gledanjem Big Brothera, svakodnevnog i svakonoćnog produciranja nekolicine anonimaca koji posredovanjem teleekrana kane postati poznati. Orwellov Big Brother danas je televizijska pučka zabava. Orwellu je pak Veliki brat bio simbol (staljinističkog) totalitarizma, a globalna ga je industrija zabave pretvorila u neku vrstu benignog kućepazitelja doborovoljnog azila tuceta djevojaka i mladića željnih publiciteta! Da je Orwellova "1984." nepobitno nazočna u našoj suvremenosti, svjedoči i sponzor ovogodišnjeg Big Brothera: T-Com! Donedavno se taj generalni pokrovitelj, taj globalni telediv, zvao Telecom! Jednako kao što se u Orwellovu "novogovoru" zove odjel za teleprograme i telekomunikacije!?
Sve niži tip masovne zabave već je dugo ideal kreatora suvremenih globalnih trendova. Ležernost, opuštenost i ugoda propagiraju se kao opći motivi, svakovrsne banalnosti nude se kao "duhovna hrana", a otklon od društvenog djelovanja i odustajanje od mišljenja zagovaraju kao poželjno stanje. U Orwellovoj "1984., pak, nešto tako niske razine nudi(lo) se "prolima". Njihovu svakodnevicu, uz rad, uglavnom čine "briga o kući i djeci, sitne svađe sa susjedima, filmovi, nogomet", te kockanje. U toj orwellovskoj antiutopiji čitamo: "Držati ih pod kontrolom nije bilo teško. (...) Nije bilo poželjno da proli imaju bilo kakva jača politička uvjerenja. Od njih se zahtijevalo samo primitivno rodoljublje, na koje se može apelirati kad god je potrebno... Kad bi se među njima i javilo nezadovoljstvo, što se katkad događalo, ono nije vodilo nikamo jer, kako su bili bez općih ideja, mogli su ga usredotočiti samo na sitne pojedinačne nepravde."
U "1984." spominje se cijela industrija koja skrbi za pučku masovnu zabavu i društveni mir. Od novina u kojima nema ništa "osim sporta, zločina i astrologije", do "senzacionalističkih petparačkih rotoromana, filmova natopljenih seksom i sentimentalnih pjesama komponiranih u cijelosti s pomoću mehaničkih pomagala"! U takvom društvu gdje se teži općoj anesteziji i "partijskoj istini" prošlost se mijenja i usklađuje sa sadašnjošću, pa jedna od glavnih ideoloških parola glasi: "Tko vlada prošlošću, vlada budućnošću; tko vlada sadašnjošću, vlada prošlošću." Kada se nešto, unatoč činjenicama i pojedinačnom pamćenju i svjedočenju, podvrgne "regulaciji zbilje" i postane tzv. službenom istinom, nastane "duplozofija" ili "dvomišljenje", stanje kada i laž može biti proglašena istinom!
Dovoljno svjedoka
Postoji dovoljno i svjedoka i svjedočanstava, unatoč tendencijama "dvomišljenja", koji potvrđuju postojanje antiutopijskih trendova iz "1984." i u Hrvatskoj. To se može osporavati i nijekati, ali se Orwella ne može zanijekati. Danas je njegova "1984." čak i prisutnija nego dok je ovdje vladao jedan od manje braće Velikog brata. U titoističko se vrijeme "zbog različitih mogućih asocijacija", posebice na tip vlasti i kult ličnosti, radi mogućih ideloških i političkih aluzija, pomalo zaziralo od "1984.", ali njezine globalističke tendencije nisu ni upola bile razvijene kao danas. Veliki brat ne promatra samo stanare Big Brother kuće, on već odavno motri i sve nas ali ne više s ideologijski obojene totalitarističke promatračnice, nego s njezine sofisticiranije konzumerističke inačice. On pobuđuje, usmjerava i kontrolira naše misli. Sovjetski ideološko-politički totalitarizam zamijenjen je svjetskim totalitarnim liberalizmom, dok su "proli" postali lutrijski igrači, potrošači i izborni birači.
Dobio je, bogami jest!
Nije! Kod kuće imam sve zapisane, crno na bijelo, za posljednje dvije godine! Zapisujem sve redom, kao urica! I velim ti, ni jedan koji svršava na sedam...
Jedna je sedmica dobila! Ma na jeziku mi je i cijeli broj, bogami, samo što nije! Završavao je s četiri nula sedam. Bilo je to u veljači... polovina veljače
Veljača ti je bila baba! Imam ti ja to sve crno na bijelo. I velim ti opet, nijedan broj...
Hajde, prestanite već jednom! rekao je treći."
Razgovor trojice lutrijskih ovisnika vjerojatno bi se mogao zabilježiti ispred svake naše kladionice ili kioska, u svakom kafiću gdje se okupljaju odani igrama na sreću. No premda je tako karakterističan za naše vrijeme, ovaj razgovor ne vode trojica lutrijskih pajdaša iz nekog od naših kvartova, nego trojica "prola", pripadnika većinskog društvenog sloja u "1984." Georgea Orwella. U tom antiutopijskom, nekoć glasovitom, a danas i zaboravljenom romanu, napisanom još prije šezdeset godina, Orwell je predvidio puno toga što se nama već uvelike događa, pa i pomamu za igrama na sreću. Njegovim je "prolima", kao i dijelu našega pučanstva, lutrija bila "užitak, njihova ludost, njihov melem, njihova intelektualna stimulacija". Uz te lutrijske igrače Orwell spominje i "cijelu kastu ljudi koji su se uzdržavali isključivo prodavajući sisteme, prognoze i amulete koji nose sreću".
Pune kladionice
Dio našega pučanstva nije u doticaj s Orwellom došao samo u sve punijim kladionicama, nego, uglavnom i ne znajući, i ponovnim gledanjem Big Brothera, svakodnevnog i svakonoćnog produciranja nekolicine anonimaca koji posredovanjem teleekrana kane postati poznati. Orwellov Big Brother danas je televizijska pučka zabava. Orwellu je pak Veliki brat bio simbol (staljinističkog) totalitarizma, a globalna ga je industrija zabave pretvorila u neku vrstu benignog kućepazitelja doborovoljnog azila tuceta djevojaka i mladića željnih publiciteta! Da je Orwellova "1984." nepobitno nazočna u našoj suvremenosti, svjedoči i sponzor ovogodišnjeg Big Brothera: T-Com! Donedavno se taj generalni pokrovitelj, taj globalni telediv, zvao Telecom! Jednako kao što se u Orwellovu "novogovoru" zove odjel za teleprograme i telekomunikacije!?
Sve niži tip masovne zabave već je dugo ideal kreatora suvremenih globalnih trendova. Ležernost, opuštenost i ugoda propagiraju se kao opći motivi, svakovrsne banalnosti nude se kao "duhovna hrana", a otklon od društvenog djelovanja i odustajanje od mišljenja zagovaraju kao poželjno stanje. U Orwellovoj "1984., pak, nešto tako niske razine nudi(lo) se "prolima". Njihovu svakodnevicu, uz rad, uglavnom čine "briga o kući i djeci, sitne svađe sa susjedima, filmovi, nogomet", te kockanje. U toj orwellovskoj antiutopiji čitamo: "Držati ih pod kontrolom nije bilo teško. (...) Nije bilo poželjno da proli imaju bilo kakva jača politička uvjerenja. Od njih se zahtijevalo samo primitivno rodoljublje, na koje se može apelirati kad god je potrebno... Kad bi se među njima i javilo nezadovoljstvo, što se katkad događalo, ono nije vodilo nikamo jer, kako su bili bez općih ideja, mogli su ga usredotočiti samo na sitne pojedinačne nepravde."
U "1984." spominje se cijela industrija koja skrbi za pučku masovnu zabavu i društveni mir. Od novina u kojima nema ništa "osim sporta, zločina i astrologije", do "senzacionalističkih petparačkih rotoromana, filmova natopljenih seksom i sentimentalnih pjesama komponiranih u cijelosti s pomoću mehaničkih pomagala"! U takvom društvu gdje se teži općoj anesteziji i "partijskoj istini" prošlost se mijenja i usklađuje sa sadašnjošću, pa jedna od glavnih ideoloških parola glasi: "Tko vlada prošlošću, vlada budućnošću; tko vlada sadašnjošću, vlada prošlošću." Kada se nešto, unatoč činjenicama i pojedinačnom pamćenju i svjedočenju, podvrgne "regulaciji zbilje" i postane tzv. službenom istinom, nastane "duplozofija" ili "dvomišljenje", stanje kada i laž može biti proglašena istinom!
Dovoljno svjedoka
Postoji dovoljno i svjedoka i svjedočanstava, unatoč tendencijama "dvomišljenja", koji potvrđuju postojanje antiutopijskih trendova iz "1984." i u Hrvatskoj. To se može osporavati i nijekati, ali se Orwella ne može zanijekati. Danas je njegova "1984." čak i prisutnija nego dok je ovdje vladao jedan od manje braće Velikog brata. U titoističko se vrijeme "zbog različitih mogućih asocijacija", posebice na tip vlasti i kult ličnosti, radi mogućih ideloških i političkih aluzija, pomalo zaziralo od "1984.", ali njezine globalističke tendencije nisu ni upola bile razvijene kao danas. Veliki brat ne promatra samo stanare Big Brother kuće, on već odavno motri i sve nas ali ne više s ideologijski obojene totalitarističke promatračnice, nego s njezine sofisticiranije konzumerističke inačice. On pobuđuje, usmjerava i kontrolira naše misli. Sovjetski ideološko-politički totalitarizam zamijenjen je svjetskim totalitarnim liberalizmom, dok su "proli" postali lutrijski igrači, potrošači i izborni birači.
