"Kralja Gordogana", remek-djelo Radovana Ivšića, velikog hrvatskog nadrealista, u petak su po prvi puta na daskama Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu postavili redatelj Rene Medvešek i dramaturginja Ana Prolić. Mladi glumački ansambl i svojevrsnu posvetu Ivšićevoj Družini mladih, čine Marin Klišmanić, Ivan Colarić, Tesa Litvan, Marin Stević, Lana Ujević, Igor Jurinić i Kristijan Petelin koje predvodi iskusni Ozren Grabarić u ulozi moći nezasitnog Gordogana. Svojom je razigranošću ansambl oduševio publiku koja ih je zasluženo nagradila dugačkim pljeskom, a najveće ovacije ipak je dobio naš "najbolji kralj" Gordogan, odnosno Ozren Grabarić.
Agresija, moć i bogatstvo jedini su jezici koje Gordogan, koji sebe oslovljava zamjenicom "mi", razumije. Ubivši Bijeloga kralja, on dolazi na vlast koje je neizmjerno željan, a na njegovu ga putu vjerno prate Marin Klišmanić kao Dvorski čupač očiju te Kristijan Petelin u ulozi Dvorskog rezača ušiju. Gordoganov je pak sin Tinatin, kojega igra Igor Jurinić, njegova potpuna suprotnost - on ljubi Bijelu, kćer Bijeloga kralja koju utjelovljuje Lana Ujević te koju je Gordogan zatvorio u kulu, a njihova je ljubav odavno zapisana u zvijezdama - kao što znaju svi likovi ove drame koja zamućuje granice stvarnosti i imaginacije.
I dok tri seljanke (Tesa Litvan, Marin Stević i Kristijan Petelin) dolaze kod Gordogana kako bi donio presudu o tome kome pripada jedna zlatica, naš svojevrsni pripovjedač - Ivan Colarić u ulozi Lude - upućuje nas u priču o Vitezu kojega igra Marin Klišmanić. Hrabar je on jahač i jedina prijetnja "najboljem kralju" jer mu ne može nauditi nitko tko je već ubio, a naposljetku završava u dubinama šume u rukama vile Tibelice koju je utjelovila Tesa Litvan.
Cjelokupna se radnja događa na izdvojenoj pozornici, scenografiji koju potpisuje Tanja Lacko, okruženoj instrumentima kojima glumci stvaraju zvučnu kulisu koja diktira ritam predstave. Za glazbu i animaciju zvuka zadužen je Matija Antolić, skladatelj partiture "Gordo(r)gan" je Zoran Šćekić, oblikovatelj svjetla je Aleksandar Čavlek, dok kreaciju s jedne strane jednostavnih kostima podanika, a s druge strane glamuroznih Gordoganovih odjevnih kombinacija potpisuje Doris Kristić.
"Kralj Gordogan" napisan je još 1943. godine, a u Hrvatskoj je po prvi puta izveden gotovo četrdeset godina kasnije - 1979. u Teatru &TD u režiji Vlade Habuneka, voditelja Družine mladih, avangardističke kazališne skupine koja je djelovala u četrdesetim godinama prošloga stoljeća. Ova mitska poetska drama o apsolutističkoj Gordoganovoj vladavini isprepliće bajkovitost i grotesku te nadrealizam i ludizam, a Ivšić kroz ljubav prema poeziji, kazalištu i slobodi traga za kazališnom istinom te je upravo to ono što dijeli s redateljem Reneom Medvešekom kojemu je ovo četvrti projekt u zagrebačkom HNK.
- Kada su mi u Upravi HNK ponudili da sam predložim tekst kojega bih radio, za mene nije bilo velike dvojbe. Već samim postavljanjem "Gordogana" na scenu HNK-a simbolično se ispravlja nepravda koja je pratila recepciju "Gordogana" i cjelokupna Ivšićeva opusa u njegovu gradu koji ga nikada, ni za kojega režima, nije objeručke prihvatio. S druge strane, riječ je o tekstu koji za mene, bez ikakve dvojbe, pripada u sam vrh naše dramske književnosti pa samim time zaslužuje da ga se, usprkos njegovu "avangardnom pedigreu", pokuša postaviti i na našu narodnu pozornicu - rekao je Rene Medvešek.
Iako je dugo čekao da se popne na pozornicu Hrvatskog narodnog kazališta, "Kralj Gordogan" definitivno nije razočarao - što zbog Ivšićeve dosjetljivosti jezika, apsurda i groteske, a što zbog Medvešekove interpretacije istog. Našem je velikom nadrealistu Ivšiću ipak najvažnije bilo da uz njegov tekst svi mogu rasti te ga nadograditi kako žele, što je zagrebačka publika zasigurno shvatila na ovoj bajkovito grotesknoj premijeri gdje se oduševljenje nije krilo.
