Kazalište PlayDrama večeras će u neobičnom prostoru Baraka BBO&Brew Bar premijerno predstaviti "Dalmatinsku kuhinju" zagrebačkog redatelja Hrvoja Korbara, za koju je napisao i tekst. O predstavi i planovima razgovarali smo s autorom koji i sam ima dalmatinske korijene.
Je li ideja za "Dalmatinsku kuhinju" proistekla iz činjenice što vam je mama iz Splita i što vjerojatno kuha dalmatinsku spizu?
Volim se baviti tekstovima koji nisu tipični književni ili dramski, a koji ponovno uvelike određuju naše iskustvo. Recimo, na faksu sam radio predstavu koja je bila inspirirana IKEA katalogom. Tako se nekako na mom meniju našla i ideja o postavljanju predstave inspirirane poznatom kuharicom Dike Marjanović Radica. Više o samoj knjizi saznao sam iz sjajnog teksta Jurice Pavičića u njegovoj "Knjizi o jugu". U samom procesu pripreme predstave nekako sam spontano i intuitivno otkrivao odakle taj interes. Iako sam odrastao u Zagrebu, odrastao sam na dalmatinskoj kuhinji svoje majke. Ta kuhinja, naši specijaliteti, i njezina vještina u njihovu spremanju, nešto je na što smo uvijek bili ponosni i što i sam želim svladati i sačuvati. Tu je i jedna druga osobna, emotivna priča (isto dalmatinska) vezana za tu knjigu, koja je postala dramaturški ključan motiv predstave. Za sad neka ostane tajna, da ne otkrijemo sve u najavi. Sve obitelji, uostalom, imaju neke tajne. U tom smislu ova predstava je možda i moja najintimnija predstava do sada.
Glumci u ovoj vašoj predstavi doista kuhaju. Koje jelo?
Nažalost, ili nasreću, morali smo biti racionalni i izabrati neko dovoljno jednostavno jelo koje možemo spremiti unutar sat vremena trajanja predstave, s jednom indukcijskom pločom na raspolaganju, i koje neće biti previše skupo budući da smo i na posljednjim probama morali kuhati da vidimo kakvo je vrijeme. Kao i za kuhinju, za kazalište je vrijeme presudno. Čim je pročitala tekst, Nadežda (koja igra majku i, kako i priliči, vlada i ovom scenskom kuhinjom) predložila je da spremimo šufigane tikvice. Jednostavno jelo, a opet nekako srcu drago. Budući da su tikvice jedno od mojih omiljenih jela, to je bilo jedino povrće koje sam uopće htio jesti kao dijete, odmah sam pristao na taj njezin prijedlog.
Tko su protagonisti predstave koja u suštini govori o odnosu majke i sina?
U predstavi igraju Nadežda Perišić Radović i Zdravko Vukelić. Nadeždin rad poznajem iz ZKM-a. Nismo imali prilike raditi skupa, ali svidjele su mi se neke njezine uloge, možda najviše posljednja koju sam gledao u predstavi "Moj muž" u režiji Dore Ruždjak Podolski, a k tome sam se sjetio da je i sama Splićanka na privremenom radu u Zagrebu. Zdravka sam upoznao u nekim neformalnim prigodama, dok smo spremali "Tako nam Bog pomogao". Gledao sam ga u manjim ulogama u splitskom HNK i nekako mi se učinilo da je za ovaj format koji smo izabrali. Kao što sam rekao, tema "Dalmatinske kuhinje" je ogromna, od nje bismo mogli napraviti desetke različitih priča i predstava, i bilo je zapravo zahtjevno izabrati točku iz koje ćemo krenuti. Kroz proces izuzetno zanimljivog istraživanja (često i s empirijskim isprobavanjem recepta), došao sam zapravo do toga da je najbolje da u prvom planu bude onaj odnos koji ja vezujem za dalmatinsku kuhinju, a to je odnos majke i sina, odnos koji je arhetipski za dalmatinsku i mediteransku kulturu. Odmah nakon toga postalo je jasno i koje je vrijeme u kojem se predstava odvija. Uoči Božića, najvažnije gastronomske fešte, kad kulinarske pripreme traju danima.
Poznati su prostorni problemi PlayDrame, predstava se igra u poznatoj splitskoj Baraci, planirate li gostovanja?
Predstava će biti izvedena u Baraka BBQ&Brew Bar iz više razloga. PlayDrama i dalje nema svoj prostor, osim Doma mladih koji ide u obnovu, i u startu smo znali da moramo tražiti neki zamjenski prostor. Od samog početka pripreme znao sam da želim da predstava igra u nekom komornom prostoru, gdje možemo stvoriti atmosferu te "kuhinje" i publike koja neposredno svjedoči jednom obiteljskom događanju. Nekako se uspostavio kontakt s Barakom, koja će nadamo se biti splitski dom predstave, a u planu su već gostovanja na Lastovu, u Kaštelima, Trogiru... PlayDrama ima već uhodanu i uigranu mrežu gostovanja diljem Dalmacije.
Tko su suradnici, scenograf, kostimograf?
Paola Lugarić Benzia, mlada scenografkinja s već mnogim zapaženim predstavama, ovaj nam se put pridružila i ostvarila jako lijepo i funkcionalno rješenje za jedan prostor koji nije kazališni, ali i koje će stati u kombi kojim PlayDrama odlazi na gostovanja (što su dva velika ograničenja i izazova). Zajedno smo odabrali kostime, a tu je i bivši umjetnički voditelj PlayDrame Matko Botić, koji je potpisao glazbu. U procesu pripreme bio je moj prvi sugovornik i dramaturški savjetnik. Malen, ali složen i efikasan tim.
Ovom predstavom PlayDrama obilježava 15 godina rada. Osjećate li posebnu odgovornost zbog te činjenice?
Možda više osjećam odgovornost zbog uspjeha prošle predstave "Tako nam Bog pomogao", koja je stvarno imala odličan prijam u Splitu. Ovo je pak neka sasvim druga priča, intimna, obiteljska, realistična, rekao bih humorna drama. Nisam htio ponavljati "prokušani recept", uvijek volim sam sebi postaviti neki novi zadatak. Ali, vjerujem da će mnogima "zamirisati" djelići nekih njihovih uspomena kroz priče koje pričamo u ovoj predstavi, i nadam se da će i ona imati svoj dug život. A PlayDrami svakako želim uspješan nastavak rada pod novim vodstvom Laure Bošnjak.
Vi ste slobodni umjetnik. Što još planirate postaviti do kraja godine, imate li ugovorene poslove za 2025., planirate li kakvu dječju predstavu ili možda operu?
U nastavku sezone preda mnom je dosta posla. Već u studenom odlazim u Pulu gdje postavljam jedan sjajan tekst za djecu "Tepih na ražnju" autorice Jasne Jasne Žmak, zatim spremam operu svih opera, Verdijevu Traviatu u HNK Osijek. Također veliki izazov, a sezonu ću završiti u suradnji s Muzičkom akademijom u Puli, gdje radim kao vanjski suradnik, a realizirat ćemo jednu komornu opernu produkciju s njihovim studentima pjevanja.
Pratite li splitsku kazališnu scenu, kako biste je ocijenili?
Pratim koliko god stignem. Za oko mi je zapela "Crvena voda" u režiji Ivice Buljana, sjajan izbor naslova, sjajan glumački ansambl, prava velika predstava. Tijekom vremena provedenog ovdje upoznao sam mnogo mladih ljudi za koje mislim da imaju veliki kreativan potencijal. Nadam se da će institucije to prepoznati i dati im priliku da rade, ali i da će se razvijati splitska nezavisna scena, da će se pojavljivati nove umjetničke organizacije u kojima će se umjetnici usuditi realizirati svoje ideje i izvan institucija, a da će Grad prepoznati te potrebe i osigurati im prostor. Situacija s PlayDramom, koja je možda i najveća nezavisna umjetnička organizacija na sceni, nije naročito motivirajuća.
