Ona ima tek 25 godina i autorica je svjetskog literarnog fenomena. No neka vas ne zavaraju ta dva ključna biografska podatka jer, ma koliko se prašine diže oko njezina djela, ona je miljama daleko od recentnih knjiških fenomena tipa “50 nijansi”. Štoviše, njezin uspjeh je to veći jer danas, kada smo debelo zagazili u tehnološki brzo i emocijama skučeno 21. stoljeće, više nitko ni ne pamti kada je na čelo top-ljestvica najprodavanijih knjiga zasjela zbirka pjesama.
Ilustratorica svojih radova
Rupi Kaur je Kanađanka indijskog podrijetla, rođena 1992. u Punjabu. Svoju prvu zbirku poezije “Mlijeko i med” objavila je u vlastitom izdanju, nakon što je pjesme objavljivala na društvenim mrežama i tako stekla brojne poklonike i obožavatelje. Reakcija izdavača bila je brza, a sve ostalo je povijest: samo u SAD-u ta je zbirka (do sada) prodana u 1,2 milijuna primjeraka, a njezini izdavači kažu da je u svijetu već prodano dva milijuna primjeraka. Naravno, to je broj koji će tek “eksplodirati” jer zbirka se trenutačno prevodi na brojne svjetske jezike.
Na hrvatski ga je prevela Ira Martinović, uz stilsku lekturu Mirjane Paić-Jurinić, a u izdanju Stilusa zbirka “Mlijeko i med” pred hrvatske čitatelje izlazi 25. listopada.
Riječ je o nevjerojatno dojmljivoj ženskoj priči; pjesme su to koje udaraju ravno u dušu, osvajaju svojom jednostavnošću, situacijama koje doslovnim iskustvom vlastite kože prepoznaje svaka žena, a koje ova pjesnikinja ocrta doslovno u svega četiri retka. Rupi Kaur je i ilustratorica svojih radova i knjiga i k nama dolazi u originalnom obliku, uz dojmljive crteže koji prate glas autorice.
Zbirka je podijeljena na četiri poglavlja: bol, ljubav, slom i lijek, i sama Rupi piše ih upravo tako – bez velikih slova, često bez zareza, točke... bilo kakve interpunkcije. Nevjerojatan uspjeh ove zbirke, pjesme u kojima su se prepoznale žene diljem svijeta i Rupi Kaur koja je u US Todayu već proglašena glasom svoje generacije pratila su i suprotna mišljenja. Neki su kritičari tako tvrdili da to uopće nije poezija. Bili su to oni uskogrudni čitači koji inzistiraju na strogoj formi, a zaboravljaju da je bit poezije u emociji.
Nisu u pravu, jer pred nama je djelo velike pjesnikinje, definitivno pjesnikinje novog kova, one rođene za 21. stoljeće, one koja i danas vrijedno sa svojim sljedbenicima komunicira putem društvenih mreža i koja se ne boji biti krajnje jednostavna i tako prijemčiva mnogima.
O kakvoj je poeziji i stilu riječ, jasno se vidi iz nekoliko pjesama koje, ljubaznošću izdavača, objavljujemo uz ovaj tekst. Kada pročitate cijelu zbirku, a imali smo prilike to napraviti prvi, postaje jasno da su upravo jednostavnost, direktnost i slikovitost najveća odlika stila Rupi Kaur.
Najbliže haiku stilu
Možda ne bi bilo najtočnije, ali svakako je najslikovitije i mnogim ljubiteljima poezije najjednostavnije njezin stil usporediti sa stilom haiku pjesnika; ne po formi, nego po emocijama koje njezine pjesme bude. Rupi Kaur piše tako da doslovno utiskuje slike u glave čitatelja. Nisu to uvijek sretne slike, jer osim ljubavi ona piše o gubitku, ali i o silovanju, odlascima, roditeljima alkoholičarima... Ona piše tako da stvara pjesme koje treba pročitati svaka žena. I poneki pametan muškarac.
