U Hrvatskoj se u jednoj godini u prosjeku objavi pedesetak novih domaćih romana. I prošle postkoronske 2022. godine produkcija se kretala u okviru tog u osnovi impresivnog broja. Među tim novitetima posebno mjesto pripada opsežnom romanu Luke Bekavca „Urania“, koji je Fraktura objavila u šest svezaka i na čak dvije tisuće stranica. Nove su romane objavili i prozni „teškaši“ Zoran Ferić (koji nije postao akademik, ali je zato dobio Akademijinu unosnu nagradu koja nosi ime Stipana Bilića-Prcića) i Robert Perišić. Ipak, unatoč tom kvantitativnom romanesknom obilju, u pojedinim je mjesecima na top-ljestvicama najprodavanijih knjiga koje objavljuju Moderna vremena svijećom trebalo tražiti knjige domaćih autorica i autora. Prijevodi su ih jednostavno pregazili, što se posebno odnosi na ljetne mjesece. Tako su se u lipnju među pedesetak najprodavanijih beletrističkih knjiga našla samo tri domaća naslova, što je podatak o kojem bi i autori i nakladnici trebali ozbiljno razmisliti.
1. Ogledalo za krletku – Amir Alagić (Durieux)
Najnoviji roman prozaika Amira Alagića koji već godinama živi na istarskom poluotoku, dedićevski nazvan „Ogledalo za krletku“, osvaja nepretencioznom, diskretnom emotivnošću koja se ne može lažirati. Riječ je o netipičnom autofikcijskom romanu koji počinje poput okrutnog krimića vijestima o stvarnom masovnom ubojstvu koje se dogodilo 1988. godine u okolici Banje Luke, da bi se onda nenadano pretvorio u intimnu dramu jedne privlačne utopljenice čije posljednje dane pokušava istražiti strastveni i tajanstveni, a pomalo i opsesivni Banjolučanin koji živi u Puli. „Ogledalo za krletku“ tako postaje i srčana kronika Banje Luke, koja je za autora, ali i mnoge druge grad s tri lica, ali i složeni literarni eksperiment kao stvoren za filmsku ekranizaciju.
2. Ljeta s Marijom – Olja Savičević Ivančević (Fraktura)
„Ljeta s Marijom“ pitak su i fluidan roman o pet žena različitih generacija. One su iz Dalmacije i Bosne, a povezuje ih obiteljsko stablo, ali i ime Marija te brojne njegove izvedenice poput Meri, Merica, Maša, Marijola i Mara. Veći dio radnje odvija se oko kamene kuće smještene u blizini slikovitog i trajno devastiranog Kaštel Kambelovca, a tema ovog slikovitog romana koji očarava šarmom i humorom ženski su identiteti na stalnom udaru ambicija i silnika svih vrsta. „Ljeta s Marijom“ ljupki su spomenar autoričinih i kolektivnih uspomena, ali i brevijar naših beščašća i bespuća.
3. Hotel Wartburg – Zoran Žmirić (Fraktura)
Iako je sklon mijenjanju nakladnika, Zoran Žmirić ne mijenja kvalitetu svog pisma. Tako je i s autofikcijskim romanom „Hotel Wartburg“ u kojem je, poput brojnih suvremenih domaćih i stranih pisaca, pisao i o svom djetinjstvu, ali je to učinio na krajnje uvjerljiv način. „Hotel Wartburg“ roman je čiju duhovitu vedrinu autor ne može zatomiti čak ni u trenucima kada opisuje iznimno tragične događaje obiteljskog nasilja iz života proleterske obitelji koja živi u Rijeci. I to u komunističkim vremenima u kojima su i nevjernici u praksi itekako živjeli proklamirane kršćanske principe.
4. Ledene haljine – Milko Valent (Profil)
Nakon opsežnih i nagrađivanih „Umjetnih suza“, svestrani Milko Valent vratio se uobičajenijim romanesknim gabaritima u romanu „Ledene haljine“ u kojem se i dalje bavi najosjetljivijim tabuima zapadne civilizacije vezanim za seksualnost. Glavna junakinja Nina Horvat od šesnaeste godine ima seksualne odnose s vlastitim ocem, da bi se u bijegu iz agramerske neimaštine našla u Oxfordu gdje s predumišljajem (u)peca puno starijeg i uglednog šekspirologa. I najnoviji Valentov roman punokrvna je satirična i prilično nabrijana proza koja se bori s političkom korektnošću svih vrsta.
5. Sama – Ivana Šojat (Naklada Ljevak)
Roman „Sama“ nagrađivane autorice Ivane Šojat, koja se intenzivno bavi i prevođenjem, dobro je prošao u hrvatskim knjižarama, što i ne čudi. Riječ je o britkom romanu o ženi koja se zbog muževa preljuba odlučuje na prekid lažnog braka, te time biva osuđena na svojevrsno samotnjaštvo. Ivana Šojat piše o situaciji u kojoj društvo, ali čak i najbliža obitelj prevarene žene ne osuđuje onoga tko je preljub počinio, nego ženu koju je muž prevario. „Sama“ je stoga roman o pravu na donošenje odluke, pa i po cijenu emotivne samoće i društvene izolacije.
6. Zašto te zovu Srna – Milana Vlaović i Darijo Srna (VBZ)
Milana Vlaović literarno je uobličila ispovjedna kazivanja bivšeg kapetana hrvatske reprezentacije Darija Srne o njegovim sportskim počecima, uspjesima i neuspjesima u karijeri, ali i tragičnom obiteljskom backgroundu, kako bi se to stručno reklo. I tako smo dobili biografiju koja je zbog autentičnosti Srnina svjedočenja zapravo i autobiografija, a koju ja, eto, s punom odgovornošću ubrajam među najuspjelije hrvatske romane u 2022. godini. I toplo preporučujem onima koji su barem u djetinjstvu voljeli poučnu toplinu Andersenovih ili bajki Ivane Brlić Mažuranić.
7. Domovina to go – Robert Međurečan (Sandorf)
Robert Međurečan svakako je jedan od najintrigantnijih suvremenih hrvatskih prozaika. U romanima je do sada puno i iskreno pisao o Domovinskom ratu u kojem je sudjelovao, da bi se u najnovijoj knjizi slikovito nazvanoj „Domovina to go“ pozabavio i pitanjem ekonomskih i moralnih emigracija koje ga također nisu zaobišle. Roman o Hrvatima i svima iz regije koji razumiju hrvatski jezik, a koji pokušavaju pronaći izlaz iz životne stupice u obećanoj zemlji Njemačkoj začinjen je i kriminalističkim začinima, a osvaja kratkim, životnim rečenicama i nudi se kao bogomdan predložak za film.
8. Između – Kristina Gavran (Disput)
Nadovezujući se na roman „Domovina to go“, roman „Između“ Kristine Gavran, koja ima englesko emigrantsko iskustvo, također se bavi ekonomskim iseljavanjem iz Hrvatske, ali na prilično drukčiji način. Iako su u romanu prisutni brojni problemi koje iseljenici doživljavaju u ponekad oholoj Velikoj Britaniji, Kristina Gavran ipak je pokušala otići što dalje od nihilizma pričajući toplu priču o mladom paru koji je uglavnom zbog kredita u švicarcima morao napustiti Hrvatsku. A kada je već otišao trbuhom za kruhom, nije zbog toga izgubio ni iluzije, ni idealizam, ni vjeru u povratak.
9. Doživotna robija – Vedrana Rudan (VBZ)
Jedna od najpopularnijih blogerica bivše Jugoslavije i prevođena književnica Vedrana Rudan u romanu „Doživotna robija“ progovorila je o omiljenoj temi: obiteljskim odnosima, napose onima između majke i kćeri, ali i odnosima između ženskih članova iste obitelji u čak četiri generacije. Muške likove Vedrana Rudan je (na njihovu sreću) uglavnom preskočila, premda su i oni bitan kamenčić u ovom ljubavnom romanu koji završava naglim trilerskim preokretom koji će mnoge čitatelje dovesti u zabludu. A možda će ih i uvjeriti da ipak trebaju razmisliti o bezuvjetnoj podršci svojem potomstvu.
10. Pisma iz Vinogradske – Boris Škifić (Hena com)
Splitski gimnazijski profesor u romanu „Pisma iz Vinogradske“ bavi se temom ljudskog zdravlja, i to iz prve ruke. Njegov glavni junak teško je oboljeli mladi čovjek osuđen na borbu za život u skučenim uvjetima neizvjesnog bolničkog liječenja u bolnici Sestara milosrdnica u Zagrebu. „Pisma iz Vinogradske“ psihološki su iznijansirana literarna studija o čovjeku i njegovu strahu od smrti i nemoći, ali i potentni roman s velikim brojem živopisnih likova iz zagrebačkog polusvijeta i zdravstvenog sustava koji je opisan i više nego plastično i bez cenzure.
Kako to nema Jergovnića, nije valjda da je dobio svinjsku gripu?