Nadomak Luna sveti je gaj iz biblijskih vremena. Između stabala ovce zaprašene crvenicom. Krošnje upijaju mirise bilja, a sjene i listovi uzimaju boju sutona. Pod koru se uvlače sol i bura. U koštunjavu plodu tvrdne posolica. Na godovima i čvorištima ugasli kometi.Tako u zbirci pjesama “Novaljski svjetlopis”, koja je prevedena na njemački i češki, piše Andriana Škunca, pjesnikinja i umjetnička fotografkinja koja je uz pomoć grada Novalje i tamošnje turističke zajednice objavila monografiju “Biblijski vrt / Sveta zemlja lunjskih maslina” o raritetnim maslinama s najsjevernijeg rta otoka Paga.
Lunjski maslinici najzeleniji su dio kamenog i burom izbrušenog otoka Paga čije staro i izborano lice mnoge podsjeća na svemirski krajolik. U monografiji kojom dominiraju fotografije maslina, od kojih su neke i starije od tisuću i petsto godina, Škunca sukobljava poetski izričaj, ali i manje poznate činjenice o krajoliku po kojem je Pag izuzetan na Mediteranu.Zna se da je jedna od najimpresivnijih maslina u Hrvatskoj ona u Nacionalnom parku Brijuni čija starost iznosi oko 1600 godina. I u Kaštel Štafiliću nalazi se maslina za koju se vjeruje da je tamo 1500 godina. Pretpostavlja se da je donesena iz južne Italije ili Grčke. No, maslinici u Lunu po svemu su iznimni. U njima na 400 hektara raste šuma od 80.000 samoniklih stabala masline. Taj je hrvatski maslinik jedna od tri svjetske lokacije s brojnim stablima divlje masline. Lunjska divlja maslina srasla je s kamenom, što strpljivi objektiv Andriane Škunce i te kako dočarava.
Mnoga stabla rastu iz kamena. Na jednoj je maslini izrasla i smokva. Svako je stablo masline u Lunu genetski različito, masline su tu doista kao ljudi, pa je knjiga A. Škunce obiteljski fotoalbum maslina iz Luna.Zna se čije su maslineMasline u Lunu bere sedamdesetak lokalnih obitelji. Lunjani su u posjedu stabala, ali ne i zemljišta na kojem rastu masline. No, točno se zna koja je maslina čija. Postoji nepisano pravilo da je onaj tko je cijepio divlju mladicu, vlasnik budućeg stabla. Ti i mnogi drugi podaci kriju se u knjizi koja se bavi i stanovnicima Luna, ovčarstvom, najstarijom kućom u Lunu podignutom 1781., prvim stalnim stanovnikom Luna Matejom Badurinom, ali i crkvom Svetih Anđela Čuvara iz 1738., u kojoj se nalazi i oltarna slika koja je posebno nadahnula autoricu monografije, a prikazuje kako anđeli izvlače ljudske duše iz gorućeg ognja čistilišta. Škunca piše da su, prema Pliniju Starijem, rimski legionari u Lunu zatekli gajeve samoniklih maslina.
U Bibliji je maslina spomenuta tisuću puta. Uz maslinu, takav tretman imaju još samo cedar, bagrem i mirta. Maslinovo ulje propisivalo se za liječenje više od šezdeset bolesti (prema Hipokratu), a prema Solonovu zakoniku bilo je zabranjeno posjeći više od dva stabla godišnje po masliniku. Kazna za nepoštovanje te odredbe mogla je biti i smrt. Stoga ne čudi da i današnji Lunjani prate sve što se zbiva s lunjskim maslinicima, pogotovu kada se pročulo da neki pojedinci žele lunjske masline preseliti na neke druge lokacije kako bi ih pokazivali kao trofeje. No, to bi mogao biti put u propast.
Čestitke. Bravo!