Iako je sezona božićnih blagdana sve manje obiteljska duhovna obnova vjernika, a sve više svjetovna poslovna operacija konzumiranja i povećane potrošnje masovne publike koja se krajem godine želi opustiti, zapravo je oduvijek bilo tako. U većoj ili manjoj mjeri, ali za industriju popularne glazbe božićni blagdani bili su i jesu savršen prostor ne samo za prodaju bakalara, već ponajviše za snimanje (i prodaju) božićnih – albuma. U zapadnom svijetu desetljećima je to sezona kada počinje preoblačenje u kostime Djeda Mraza, stavljanje kapa na glave i punih novčanika u džepove pa u kupnju. Jer, od početka suvremene pop i rock-industrije pedesetih godina 20. st. nije bilo veće ili manje glazbene zvijezde koja se nije odlučila za radni susret s pjesmama o Božiću. I to ne onima religiozne tematike, jer duhovna je glazba žanr za sebe, nego svjetovnim hitovima koji su tijekom godina postali standardi zapadne pop-civilizacije, a zvuk Jingle Bellsa i Tihe noći, napisane pred 200 godina, uvukao se pod kožu i u uši svih. Stoga nije čudno da je upravo božićna pjesma, White Christmas Binga Crosbyja, službeno najprodavaniji singl svih vremena, pjesma koju su kasnije snimali svi, od Stiff Little Fingers do New Kids on the Block.
Planetarni hitovi
Od njegova Bijelog Božića, preko The Christmas Song (Merry Christmas To You) Nata Kinga Colea, Jingle Bell Rock Bobbyja Helmsa, mnogi su prije ili kasnije poželjeli sebi i drugima Rockin’ Around The Christmas Tree, kako je to davno pjevala Brende Lee.
Neki su imali “tužni” Božić poput Elvisa Presleya s Blue Christmas, dok je Perry Como poručivao da je “doma najbolje” s (There’s No Place Like) Home For The Holidays. Dean Martin zazivao je snijeg kao i mi danas s Let It Snow, Let It Snow, Let It Snow, neki su čekali Santa Claus Is Comin’ To Town, a Darlene Love partnera da se vrati kući u Christmas (Baby Please Come Home)
Ali baš svi oni dosegli su masovnu popularnost skladbama koje su poput slatkastog soka “na slamku” stizale do slušatelja, bilo putem radija nekada, kasnije televizije, a onda i vinilnih ploča i CD-ova. Ponovljene verzije odavno amortiziranih božićnih hitova valjda su najčešće opće mjesto svjetske diskografske industrije. Iste pjesme snimala je nanovo svaka iduća generacija pop-pjevača, od It’s Beginning To Look A Lot Like Christmas Michaela Bublea, All I Want For Christmas Is You Mariah Carey, do Underneath The Tree Kelly Clarkson.
Niša provokativnijih autora
Možda najveći planetarni hitovi zadnjih desetljeća bili su Last Christmas Whama ili Do They Know It’s Christmas britanskog Band Aida 1984., preteča Liva Aida godinu kasnije, kojom su se najveće britanske pop-zvijezde stavile u humanitarnu službu Boba Geldofa i Midgea Urea, snimivši singl koji je prodajom, zaradom i medijskim prisustvom nadmašio sve ranije “božićnice”. Provokativniji autori nalazili su i provokativniji pristup pjesmama s božićnom tematikom, primjerice John Lennon i Yoko Ono s Happy Xmas (War Is Over), Chuck Berry s Run Rudolph Run ili Little Drummer Boy koju je Bing Crosby ponovno snimio u duetu s Davidom Bowiejem krajem 1977. i nakon toga – umro. Kao i Marc Bolan koji je krajem iste godine nastupao s Bowiejem na britanskoj televiziji, nakon čega je i Bowie shvatio da je bolje ne pozivati kolege na suradnje. Čak je i Bob Dylan 2009. snimio album Christmas in the Heart s božićnim pjesmama, a snimali su ih i izvođači u širokom žanrovskom rasponu od garage rocka i gangsta rapa do reggaea i jazza.
Willie Nelson objavio je album Pretty Paper 1979., 16 godina nakon što je kao nadolazeći autor napisao istoimenu pjesmu koja je u izvedbi Roya Orbisona postala hit. Producent Jimmy Iovine – danas s Dr. Dreom vlasnik tvrtke The Beats i partner Applea – 1987. nadgledao je jednu od najuspješnijih novijih kompilacija A Very Special Christmas na kojoj su se našle obrade U2 (Christmas Baby, Please Come Home), Brucea Springsteena (Merry Christmas Baby), Pretendersa (Have Yourself a Merry Little Christmas), Run-DMC-a (Christmas in Hollis) i drugih. New Wave Xmas: Just Can’t Get Enough iz 1996. sakupio je novovalne klasike osamdesetih, od Poguesa i Kristy MacCall (Fairytale of New York), Pretendersa (2000 Miles) do They Might Be Giants (Santa’s Beard), a žanrovske obrade božićnih pjesama virile su i s hip-hop kompilacije Christmas on Death Row, istoimene diskografske kuće 1996., na kojoj je Snoop Dogg poručivao Santa Claus Goes Straight to the Ghetto.
I Cee Lo Green nedavno se pozabavio božićnom tematikom na albumu Cee Lo’s Magic Moment 2012., na kojem su mu u goste navratili Christina Aguilera i Rod Stewart.
Uglavnom, od Franka Sinatre i Louisa Armstronga do Elle Fitzgerald, Johnnyja Casha, Elvisa Presleya i soul zvijezda etiketa Tamla Motown i Stax, mnoge su se zvijezde odlučivale uskočiti u isplativ vagon božićnih albuma, vagon koji nisu vukle sanjke Djeda Mraza, nego dolari koji su se slijevali u džepove od velikih prodanih naklada.
Domaće tržište? Upravo se krajem ove godine pojavio album obrada božićnih tema “Svim na zemlji” saksofonista Igora Geržine, EP “Christmas… So Far” usnoharmonikaša Tomislava Golubana, kompilacija dobrog naziva “Opet nasanjkani” s Marijom Husar, EoT, Golubanom i drugima, dok su sjajni Ogenj objavili singl “Hej, haj”. Predvidljivo, priča o diskografskom Božiću ne staje ni u svijetu ni kod nas.
