Objavljen krajem 2021., roman "Zbogom, pustinjo" poznatog hrvatskog književnika, urednika i nakladnika Dražena Katunarića nekako je ostao po strani od brojnih hrvatskih nagrada (bio je, doduše, u finalu Galovića), ali mislim da ima znatan međunarodni potencijal. "Zbogom, pustinjo" nije roman za plažu niti je riječ o literarnoj robi s ograničenim vijekom trajanja koju je najbolje potrošiti do datuma objavljenog na koricama knjige. Dapače. Ovaj Katunarićev naslov jedan je od zasigurno najboljih hrvatskih romana 21. stoljeća. Kao prvo, tema mu je i više nego intrigantna, na neki metaforički način čak i iskupljujuća. Roman se, naime, bavi stravičnim zločinom iz ne tako daleke 1993. godine, kad su alžirski islamski teroristi u blizini gradića Tamesguide odrubili glavu dvanaestorici radnika zagrebačke Hidroelektre koji su spletom okolnosti ostali u toj golemoj zemlji u vremenima kad je to bilo izuzetno opasno. Kao drugo, roman daje minuciozan i vrlo otvoren, rekli bismo čak i polemičan uvid u alžirsku turbulentnu svakodnevicu s kraja osamdesetih i početka devedesetih godina prošlog stoljeća, dakle u vremenima kada se o nekom fatalnom sukobu civilizacija samo akademski nagađalo. I kao treće, Katunarić je u ovom romanu skicirao i jugoslavensku situaciju uoči uvođenja višestranačja, kada je Partija još vedrila i oblačila, pa i na gradilištima u zemljama nesvrstanih arapskih prijatelja, gdje se u uglavnom muškom, surovom svijetu radilo za devize i plaćalo za ljubav i seks.
U središtu romanesknog zbivanja atraktivna je umjetnički raspoložena Klaudija koja je zamamna gotovo svim muškarcima iz fikcijske tvrtke Hidre, pa i introvertiranom inženjeru Josipu Sariću, čiji je nadimak Tarzan. Tarzan se totalno zaljubljuje u Klaudiju iako se ona podala oženjenom i okorjelom mačo muškarcu Rajku koji nad njom ima gotovo apsolutnu vlast i kontrolu, sve do trenutka kad mu u Alžir doputuje žena s djetetom. Tada Klaudija uzvraća udarac svom svojom ženskom silinom. U romanu su i brojni drugi živopisni likovi, šefovi gradilišta, šoferi nesretnih sudbina, prevoditelji (jako zanimljiv lik Dubravka Rabuzina), ali i arapski nepredvidivi radnici i još nepredvidljivije radnice te opasni sindikalisti. Jugoslavensko-arapski poslovni i ljudski kontakti na velikim gradilištima u pustinji koja ima svoja stroga pravila daleko su od idiličnih i dočarani su bez odbojne političke korektnosti. No, Katunarić nije intelektualac koji se oglušuje na nijanse, pa ovo nije nikakav antiarapski ili antiislamski roman. Daleko od toga. Ali, Katunarić je pisac koji ne želi niti može zaobići sive zone lažnih političkih prijateljstava i površnog laprdanja o ekumenizmu i sveopćem ljudskom bratstvu i jedinstvu. Stoga u romanu "Zbogom, pustinjo" imamo suprotstavljena mišljenja i stavove o kojima možemo slobodno donijeti vlastiti sud. Dobra je i piščeva odluka da prozu povremeno prekida ljekovitom poezijom, da nas na mahove odmara slikovitim i upućenim putopisnim crticama, ali i kratkim lekcijama iz alžirske i arapske tako bogate i tako neshvaćene povijesti. I da. Onaj neshvatljivo brutalan obračun islamista s radnicima opisan je bez ikakvih stilizacija i "mutnih kadrova", s neba pa u rebra.
Sudeći prema izjavama i svjedočanstvima preživjelih radnika (od kojih su neki doslovno preživjeli klanje), Katunarićeva fikcija prilično je blizu stvarnim događajima iz prosinca 1993., što te stranice čini još težim i bremenitijim. Ali, nakon čitanja cijelog romana, jasno je da je islamistički zločin iz Alžira (iz godina kada su ti zločini što se Europe tiče bili u povojima) bio tek povod za pisanje cjelovite povijesne kronike o europskim radnicima koji svoj nasušni dolar pokušavaju zaraditi u arapskome svijetu koji ne poznaju i temeljito ne shvaćaju. I zato je vrijedan čitanja i razmišljanja jer nije samo propagandistički europocentrični letak o strašnim islamistima i sirotim jugoslavensko-hrvatskim šljakerima koji su ispali kolateralne žrtve možda čak i onog ahmićkog zločina... O kojemu, kao i o zločinu u Tamesguideu sve zna bosansko-hercegovački akademik, beogradski student, bivši Jugoslaven i član ratnog Predsjedništva BiH Ejup Ganić kojem se sada u Sarajevu sudi zbog ratnih zločina. A i on je lik ovog romana.
