U partnerstvu s Gradom Zagrebom i Akademijom likovnih umjetnosti, a u organizaciji Hrvatskog klastera konkurentnosti kreativnih i kulturnih industrija, 2016. je pokrenut umjetnički Projekt Ilica.
Točnije, “izašao je tada iz ormara” jer autori projekta na njemu rade od 2005. U pitanju je projekt revitalizacija najstarije i najduže zagrebačke ulice, konkretno stavljanje u uporabu napuštenih privatnih, gradskih i državnih prostora na potezu od Trga bana J. Jelačića do Trga dr. Franje Tuđmana s konačnom idejom da se uređeni prostori na korištenje daju umjetnicima.
– Kada smo lani krenuli s festivalskim dijelom projekta, odjednom su počele nicati inicijative i već je nekoliko prostora dobilo svoju priču. Sad smo u fazi pripreme novog festivalskog dijela koji starta u svibnju, a s njime završava i prva faza senzibilizacije i kreće faza razrade i dogovora oko modela korištenja zapuštenih prostora – kaže Ivana Nikolić Popović, s Aleksandrom Battistom Ilićem autorica projekta.
– Povezali smo se sa sličnim projektima u Europi pa će u proljeće svi imati priliku čuti kako se ti problemi rješavaju u Parizu, Amsterdamu, Budimpešti, Berlinu, Rigi, Kopenhagenu i na njihovim primjerima kako neinstitucionalna kultura i umjetnost mogu vratiti život i kvalitetu života u gradove - dodaje, pa kaže da im je želja aktivirati barem trećinu zapuštenih prostora i pokrenuti minimalno pet značajnijih projekata za ‘sliku’ grada kao što su obrtničko-dizajnerski HUB, interpretacijski centar Ilice, interpretacijski centar Profesora Baltazara. Za te projekte već imaju zainteresirane organizatore i sada valja naći idealan prostor i usuglasiti se oko uvjeta.
– Veliki problem u Hrvatskoj je to što je dosta imovine u centrima gradova u državnom vlasništvu, a gradovi imaju mali ili nikakav utjecaj na to kome će ti prostori biti ustupljeni ili prodani. Drugim riječima, strategije razvoja gradova često nisu usklađene sa strategijom gospodarenja prostorima i imovinom u državnom vlasništvu. Očekujemo da bi u roku od pet godina moglo doći do suvislog rješenja za obije strane, odnosno za zainteresirane korisnike i za vlasnike prostora – govori Nikolić Popović pa apelira da sada, kada je u tijeku izrada nacionalne strategije razvoja RH, važno je da i ona stavi u prioritet osmišljavanje modela gospodarenja imovinom na svim nivoima. Primjerice, ako je netko vlasnik zgrade koja je ujedno i kulturna baština i nema kapaciteta gospodariti njome, kako to regulirati u praksi? U odgovoru na to i slična pitanja mogli bi nam pomoći i Francuzi.
Naime, partner na projektu Ilica je Francusko veleposlanstvo koje je Hrvatski klaster konkurentnosti spojilo sa Simonom Laisneyem, predsjednikom i pokretačem organizacije Plateau urbain koja je od osnutka 2013. do danas oživjela više od 16.000 četvornih metara prostora u Parizu, a nude nam ustupiti financijski model koji oni koriste.
– Najuspješniji primjer naše revitalizacije navest ću Grands Voisins, ujedno i najveći europski primjer privremenog korištenja prostora. Tu je i Petites Serres u bivšoj tvornici sanitarnih armatura od 4700 četvornih metara. Zajedno ga koriste sklonište za hitne slučajeve s 12 stanovnika i različiti gospodarski subjekti (40 njih). Stanovnici su angažirani pa na tom prostoru potiču inicijative kao što je služenje hrane dva puta tjedno u organizaciji Cuisine Rouge ili tjednih doručaka koje pripremaju korisnici. Ondje se organiziraju i Božićni sajam obrtnika i umjetnika te kreativne radionice u sklopu Festivala Paris Face Cachée – govori Laisney pa pojašnjava nužnost korištenja prostora koji zjape prazni.
– Milijuni praznih četvornih metara resursi su velike financijske i uporabne vrijednosti. Što se tiče pak zarade njihovom revitalizacijom, ona ovisi o stanju u kojem je zgrada. Ali, ako se zgradom opet upravlja, tada se mogu ostvariti uštede do 150.000 eura godišnje za njezine vlasnike – kazao je.
Bilo bi pametnije da pod tim uvjetima, prostore dajete na koristenje obrtnicima. Koji ce nekog i zaposlit, a definitivno ce biti vise koristi nego od nasih kvazi umjetnika.