Premijera opere Figarov pir Wolfganga Amadeusa Mozarta održat će se u subotu, 6. veljače u zagrebačkom HNK u sklopu obilježavanja 260-e obljetnice Mozartova rođenja i 230. godišnjice od praizvedbe djela. Time se jedno od najuspješnijih djela spomenutog skladatelja, nakon punih 25 godina, vraća na scenu naše kazališne kuće. Operom će ravnati australska dirigentica Natalie Murray Beale, a režiju potpisuje meksički kazališni redatelj i glumac Mauricio García Lozano.
Premijera: subota, 6. veljače, 19.30 sati
Reprizne izvedbe: 8., 15., 18. i 20. veljače
U ovoj sezoni u predstavi će nastupati: Matija Meić i Siniša Štork kao Figaro, Ljubomir Puškarić i Davor Radić kao Conte, Tamara Franetović – Felbinger i Adela Golac Rilović kao Contessa, Marija Kuhar Šoša i Tanja Ruždjak kao Susanna, Jelena Kordić i Martina Menegoni kao Cherubino, Diana Hilje, Helena Lucić Šego i Dubravka Šeparović Mušović kao Marcelina, Ivica Čikeš i Ivica Trubić kao Don Bartolo, Nikša Radovanović i Božimir Lovrić kao Don Basilio, Dario Čurić i Tvrtko Stipić kao Don Curzio, Anabela Barić i Martina Klarić kao Barbarina, Antonio Brajković i Alen Ruško kao Antonio uz Orkestar i zbor opere Hrvatskog narodnog kazališta.
Prema istoimenoj Beaumarchasovoj komediji i iznimnom libretu Lorenza da Pontea, opera Figarov pir je praizvedena u Beču 1. svibnja 1786. te je stekla golemu popularnost, unatoč tome što je prvotno izvedena samo devet puta jer se otvoreno izrugivala višoj klasi. Postala je jedno od najuspješnijih Mozartovih djela te se smatra kamenom temeljcem standarnih opernih repertoara.
Radnja ove opere u četiri čina zapliće se zbivanjima oko grofa Almavive, koji je očaran Susannom, sobaricom svoje supruge, kojoj želi nametnuti ius primae noctis, odnosno zavesti je u noći njezina vjenčanja. U radnji kompliciranoga i pomalo neobičnoga zapleta, tijekom kojega žene i muškarci proživljavaju dan ispunjen neodoljivom strašću, odvija se mnoštvo dramatičnih, ali i komičnih događaja na čijem se kraju podanici pokažu kao veća gospoda nego njihovi gospodara. Cijela priča može biti pročitana kao metafora različitih faza ljubavi: paž Cherubino i Barbarina predstavljaju nezrelu ljubav, Susanna i Figaro tek procvalu ljubav, Grof i Grofica ljubav koju je nagrizlo vrijeme, a Marcellina i Don Bartolo zrelu ljubav.
Mauricio García Lozano, meksički kazališni redatelj, glumac, prevoditelj, oblikovatelj zvuka i pedagog, režirao je više od 50 predstava suvremenih meksičkih i stranih dramatičara. Godine 2009. režirao je svoju prvu opernu produkciju Mozartova Don Giovannija, zbog čega ga je časopis Opera Now proglasio briljantnim mladim meksičkim kazališnim redateljem.
Scenograf je Jorge Ballina, kostimografkinja Eloise Kazan, asistent dirigenta je Josip Šego, asistentica redatelja Martina Zdilar Sertić, scenski pokret potpisuje Ronald Savković, oblikovatelj svjetla je Aljaž Zalatel.
