Već dulje vrijeme Toni je puzao kroz tunel. Osjećao se poput krtice u bijegu. Više nije bilo povratka iz utrobe zemlje koja ga je gutala. U jednom trenu pomisli da cijelo vrijeme silazi prema dnu pećine koja se pretvorila u uski tunel, rukavac, možda pritok rijeke ponornice. A onda je počeo dugi uspon. Iznenada ga je zapljusnuo svježi zrak, osjetio je njegovo strujanje. Našao se na križanju nekoliko tunela. Odlučio je krenuti pravcem odakle je osjetio strujanje zraka. Puzao je po oštrom kamenju koje mu je poderalo hlače i izgreblo koljena. Težina tijela, u svojoj njegovoj nespretnosti, bila je cijelo vrijeme na desnoj strani. Uhvatio se za nešto glatko što mu je prepriječilo put. Nije mogao dalje. Uzeo je mobitel. Malo svjetlo u tren je rasvijetlilo tunel. Čelom je naletio na kost. Povukao je kost desnom rukom, a zemljani plafon počeo se mrviti i sipiti po njemu. Uspio se pomaknuti i otpuzati par metara dalje dok se tunel iza njega počeo urušavati. Puzao je sve brže i brže. Osjetio je ponovno strujanje zraka, jače. Izvukavši se iz rupe. našao se u malom predvorju spilje. Nije se mogao uspraviti. Pokliznuo se i pao. Ležao je dok je noć ulazila kroz gusto raslinje na uskom prolazu u spilju. Bol u desnoj nozi punoj ogrebotina bila je nesnošljiva. Uzeo je iz džepa kremu koju je tog dana u autobusu dobio od Šamija i nanio je po ogrebotinama. Protrljao je oči rukama i osjetio kako ga peku do suza. Sjedio je u pogrbljenom položaju oslonjen na kamenu stijenu i utonuo u san. Probudivši se, osjetio je nepoznatu snagu, osjećaj da lebdi i promatra zemlju iz svemira. Čuo je sovin huk. Ogledao se. Sova je bila pored njega. Gledali su se. Folklorist Toni i sova oči u oči.
Prisjetio se legendi koje pronalazio o šamanima, kremama, trovanjima, nadnaravnim moćima. Pred očima su mu se kao na filmskom platnu stale nizati groteskne scene o kojima je skupljao priče po tim krajevima. Žmirkao je dok je jutarnje svjetlo prodiralo kroz prosjek između stijena, pokušao je vratiti film na početak putovanja na alternativni new age festival u prirodi. Ne sjeća se koliko dugo se već vozio. Drijemao je. Autobus je pokupio nekoliko putnika u bespuću i krenuo dalje. Iz drijemeža ga je probudila buka putnika koji su stali izlaziti. Stigli su do mjesta s kojeg se dalje pješice kreće do festivalskog kampa. Izašao je. Zabljesnula ga je ranojutarnja svjetlost. Polako je krenuo za nekolicinom mladih koji su očito poznavali put pa ih je odlučio slijediti. Iza njega je bio samo jedan par. Mladić i djevojka. Uskoro su ga dostigli. Djevojka crne kratke kose s piercingom iznad desne obrve i bradati mladić koji se predstavio kao vegetalist Šami započeli su razgovor o festivalu u prirodi. Šami ga je ponudio rakijom s bobicama i biljkama. Otpio je gutljaj. Imala je okus trešnje. Šami se raspričao o vegetalistima, biljkama koje su koristili šamani, okusima koji nekoga mogu podsjećati na marelicu, nekoga na trešnju. Raspričao se o tatuli, velebiji, narodnim lijekovima i kremama i poklonio mu biljnu kremu koju on proizvodi. Nakon nekog vremena sjeli su na drvene klupe uz izvor vode da predahnu. Toni je osjećao umor. Nakratko je zapao u neki trans u kojem je vidio trošnu drvenu kuću na osami, mrtvog starca u postelji prekrivenog sijenom i jabukama, Šamija obješenog o jabuku, maglu koja je nadirala sve brže i brže i sve odnijela dok ispod jabuke nisu ostali samo mačka i vuk. Razbudio se i vidio da vegetalist ima slušalice i sklopljenih očiju sluša muziku. Nastavili su put planinskom cestom dok je Šami pričao o tajnama šamana, vukovima, demonu civilizacije, a Toni se u nekom polusnu kretao za njima poput zombija. Hodali su oko dva sata do drvene kuće na osami, sa starim rasušenim prozorskim okvirima u kojima se umjesto stakla nalazio požutjeli karton. Ruševno krovište, stube od ispranih cigli, poluotvorena vrata, sve je izgledalo sablasno. Iza kuće su se nalazili štagalj, jama i drveni toalet. U štaglju su bila stara drvena kola sa sijenom. Toni je prepoznao sliku sna i kroz tijelo mu je prošla jeza. Sjeo je na poveći kamen dok su Šami i djevojka otišli razgledati kuću. Djevojka je nogom otvorila vrata te s Šamijem ušla u kuću, ogledala se po sobi. Na stolu su stajali prljavi tanjuri i ostaci jela. Žganci s mlijekom. Stari mačak je sjedio na stolici no kad ih je osjetio frknuo je nosom i pobjegao. Starac je ležao na krevetu prekriven debelom vojničkom dekom. Prepoznali su starca koji je ležao u tom krevetu i prije sedamdesetak godina u njihovu prvom pohodu u Liku. Kao da ih je čekao. Bili su iznenađeni, pomislili su na tren da je to vremenska klopka, da ih je pijavica vratila u prošlost. Starčevo tijelo izgledalo je osušeno od godina. Starac kao da je osjetio prisutnost zla. Starac sa staklenim očima mirno ih je gledao. Učinilo im se da čuju šapat. Šami je izvadio rakiju i natočio je u šalicu. Razbio je termometar koji je našao na verandi i izlio malo žive u rakiju, te promiješao vilicom koju je uzeo s tanjura. Prinio je šalicu do starčevih usna, podigao mu glavu i ulio tekućinu u usta, malo ga je prodrmao da mješavina otrova uđe u tijelo. Djevojka je zaklopila starčeve oči. Šami uzme nož i brzo pređe njime preko starčeva grkljana. Krvi nije bilo. Starac je odavno bio mrtav. Toni je promatrao scenu kroz otvorena vrata te odjurio u drveni toalet. Drhtao je uplašen u nepoznatom svemiru. U bunilu nije mogao pomaknuti noge, ostao je prikovan dok mu se u glavi vrtjela filmska groteska u kojoj su se djevojka i Šami nabacivali mrtvačkim glavama. Djevojka je starčevom glavom pogodila vrata toaleta koja su se zatresla, Toni je pao na dasku toaleta koja je pukla, a onda iskočio van i otrčao u nepoznato. Trčao je po kamenju, padao, ustajao, te se odjednom našao u kraškoj jami. U padu začu hrapav glas koji je izvirio iz sivih, blatnjavih divovskih moždanih stanica, zahvaćenih gigantocelularnim arteritisom od kojeg je Toni bolovao i koji je pokušao sam izliječiti alternativnim metodama te se tako našao i na putu za taj alternativni new age festival na koji su dolazili šamani koji bi mu mogli pomoći. Glas stare pripovjedačice zabilježio je u jednom od svojih folklorističkih istraživanja na mobitel: “Tam vu Liki je bilo sega v doba druge svetovne vojne. Bil je nekšni par z Varoša kaj je hodil po tim puščavama i giftal ljude. Hmirali su vu teških mukah. Na koncu su im vrate prerezali da negdo ne najde gift vu telesu i f krevete su ih spakirali kak jaboke za zimo z slamo. Nigdo tam ni hodil pak su letama ležali zaklani vu krevetima dok ih nisu našli četniki, partizani, pak ovi, pak oni, i jeni su druge krivili za zlodelo. Na kraju je zišla pripoved o vračtvu, o mladem doktoru i njegovi sestri kaj su hmorili ljude i zginuli, pak su se pak pojavili nakon sakih dvajset let, pak giftali ljude, mazali se maščom od koje su se prevračali vu sohu, mačku,vuka i pak su zginuli.” Žmirkao je, dok je jutarnje svjetlo prodiralo kroz prosjek između stijena. Okrenuo je glavu za sto osamdeset stupnjeva. Sova je sjedila na stijeni ponad njega. Osjetio promjenu. Razgovarao je sa sovom. Osjetio je čudnu promjenu stanja u stanicama mozga. Zažmirio je. Smetalo mu je svjetlo.
