Predstava "Hamletpersona" u režiji Darija Harjačeka večeras će na Sceni M. Polanec ZKM-a imati premijernu izvedbu. Ovaj autorski projekt mladoga perspektivnog redatelja i triju glumica: Suzane Nikolić, Urše Raukar i Nađe Perišić Nole, problematizira poziciju glumca kroz dva, na prvi pogled nespojiva, autora Shakespearea i Bergmana.
- Zanimljivo, ali taj spoj autora funkcionira izvrsno - kazao je Harjaček te dodao:
- Započeli smo raditi na Shakespeareu i na ideji da je Hamlet suvremena psihološka drama koja u sebi ima duh bergmanovštine koji se naravno utjelovio i u filmu "Persona".
Na rubu kazališta
Harjaček zapravo pokušava napraviti predstavu "na rubu kazališta" budući da stvarnost u kazalištu smatra prisutnijom nego u bilo kojem drugom mediju.
- Stvarnost je nešto nepatvoreno i tvori svaku predstavu kao i stvaranje iluzije u kazalištu. Osim toga za Harjačeka je kazalište oduvijek integralni dio stvarnosti.
- Bez obzira na igru u kazalištu, stvarnost je uvijek prisutna. I Bergman i Shakespeare dali su neke točne odgovore na ta pitanja - kaže Herjaček.
Temeljni motiv organizacije zapleta u "Hamletu" jest dolazak glumaca. Hamlet vjeruje da će glumci razotkriti istinu tako da će onima koji tu istinu skrivaju predočiti sliku istine. Tu situaciju naziva "Mišolovkom". No Hamlet, kontemplirajući o vlastitoj istinitosti, o vjerodostojnosti vlastite osobnosti neprestano glumi.
Istina teatra
Ova predstava pokušava doprijeti do istine teatra - do točke gdje glumci ulaze u začarani krug stvarnosti i fikcije, odglumljenog i iskrenog, do točke u kojoj i sama stvarnost ne može biti ništa drugo nego igrana stvarnost.
- U tom smislu "Hamletpersona" želi biti neki novi vid antiteatra - teatra koji negira teatar da bi ga samim time ponovno i potvrdio - kaže redatelj.
