Dilema radi li se pulski festival zbog hrvatskih filmova ili se hrvatski filmovi rade zbog pulskog festivala nije stara koliko i dilema o piletu i jajetu, ali odgovor je gotovo jednako teško dokučiti. Nekada je domaćih filmova više, nekada je manje, ima ih boljih i lošijih, što ne sprečava Pula da iz godine u godinu pokušava nametnuti sve sjajniju sliku o sebi, koja nije nužno odraz stanja na filmu. Nije to previše ni čudno. Pulskom festivalu sasvim dobro ide. Sponzora je iz godine u godinu više, podižu se dotacije čak i u ovim recesijskim vremenima i stvarno ne bi bilo dobro da pravo stanje s nepouzdanim hrvatskim filmovima kvari to veselje.
Za početak se u program nacionalnog programa počelo uvrštavati filmove iz regije u kojima Hrvatska sudjeluje kao manjinski producent, a počelo se i jako “oslužbenjivati” filmove nastale privatnim, neovisnim putevima koji zahvaljujući digitalnoj tehnologiji i demokratizacijski audiovizualnih medija omogućavaju sve lakše nastanke filmova izvan uobičajenih kanala.
Djeca i debitanti
Tako je ove godine, kao nikada dosad, zastupljenost “pravih” i neovisnih filmova u omjeru 50:50, zbog čega se već pomalo senzacionalistički počelo tvrditi da “neovisni” spašavaju hrvatski film, ali za takve je tvrdnje ipak bolje pričekati da odgledamo sve filmove.
Redovitim sustavom financiranja nastali su “Lea i Darija” Branka Ivande, “Koko i duhovi” Daniela Kušana, “Duh babe Ilonke” Tomislava Žaje, “Korak po korak” Biljane Čakić-Veselič i “Kotlovina” Tomislava Radića, dok su alternativnim načinima nastali, i naknadno zbog Pule dobili sredstva od HAVC-a, “Jozef” Stanislava Tomića, “Mrak” Dana Okija, “Fleke” Alda Tardozzija, “7 seX 7” Irene Škorić i “Ćaća” Dalibora Matanića.
Zanimljivo je spomenuti da su djeca junaci čak tri filma (“Koko i duhovi”, dakako, te Ivandin i Žajin film) te da je od deset spomenutih filmova čak šest debitantskih.
Seks po (tematskom) zadatku
Od intrigantnijih regionalnih ili manjinskih koprodukcijskih naslova ističu se “Soba 304” Dankinje Brigitte Staeromose, “Belvedere” Ahmeda Imamovića, “Beli lavovi” Lazara Ristovskog i drugi.
Među dvadeset kratkometražnih igranih filmova bit će prikazane i studentske vježbe na zadanu temu seksa i erotike prema kratkoj priči Tarika Kulenovića “Igra tucanja”.
Direkcija pulskog festivala željela je najbolje od tih filmova spojiti u dugometražni omnibus (za još jedan dugometražni naslov više), međutim profesori s Akademije dramskih umjetnosti nisu to željeli dopustiti jer filmovi nisu zamišljeni kao dio omnibusa.
Međutim, na isti je način spretna Irena Škorić spojila sedam svojih erotskih filmova, među kojima i jedan na temu “Igre tucanja” s Akademije, te napravila vlastiti dugometražni omnibus koji je dosad već, od svih filmova s festivala, dobio najveći publicitet.
Bravo za Branka Ivandu! Jedva čekam vidjeti film \"Lea i Darija\"! vjerujem da će nadmašiti \"Konjanika\"!