Dok se svi ostali sklanjaju, razmišljaju i imaju dvojbe oko ljetnih turneja ove godine ili ih odgađaju dijelom zbog pandemijske situacije, a pogotovo zbog ukrajinskog rata – Rolling Stonesi su bez suvišnih dvojbi prošlog ponedjeljka objavili ono o čemu se nagađalo zadnjih tjedana s velikim postotkom vjerojatnosti da se ostvari. Objavili su datume 14 europskih koncerata u lipnju i srpnju, odnosno turneju “Sixty” kojom slave šezdeset godina osnutka benda čini je prvi koncert bio 12. srpnja 1962.
Svježe “nauljeni” od lanjske američke turneje, Stonesi za ovoljetno europsko ukazanje najavljuju novi dizajn pozornice i fešte kakve su zadnji puta u Europi prikazali 2017. godine. Za sada su objavljeni datumi nastupa u trinaest gradova te četrnaest stadionskih koncerata od 1. lipnja do 31. srpnja (Madrid; München, Liverpool, Amsterdam, Bern, Milano, dva u Londonskom Hyde Parku; Bruxelles, Beč, Lyon, Pariz, Gelsenkirchen i Stockholm), među kojima se ističe njihov stadionski nastup u Liverpoolu, gradu u kojem nisu svirali više od 50 godina.
Ulaznice su krenule u prodaju u petak ujutro (ili u srijedu ujutro za članove fan kluba), i za pretpostaviti je da će uskoro biti razgrabljene, što među pojedincima koji su marljivo kupovali na internetu, što među putničkim agencijama koje nakon dvogodišnje stanke upravo turneja Rolling Stonesa može spasiti od bankrota. Odlazak na nastupe Stonesa više sliči odlasku na maturalno putovanje nego uobičajenom koncertnom događaju, a malo bi tko od onih koje to zanima želio propustiti pogledati još jedno uprizorenje najdugovječnije rock-postave od početaka rock-glazbe. Nitko se ne može natjecati s njima po dugovječnosti i izdržljivosti, a ni kad je riječ o astronomskim aktualnim zaradama po kojima su i lani bili u vrhu najuspješnijih američkih turneja 2021.
Suvišno je reći da to zanima vrlo veliki broj ljudi, jer nema puno generacija koje pamte kako se Zemlja okretala bez Stonesa. Bez obzira na to što su zadnji autorski album “A Bigger Bang” objavili davne 2005. – doduše, 2016. izdali su i odličan album blues obrada “Blue & Lonesome” i vratili se korijenima – masovnoj publici bitno je ponovno proživjeti prošle dane mladosti, volje i zanosa prije nego su ostarjeli, a upravo su Rolling Stonesi ti koji to omogućavaju, kao neka vrsta slike u ogledalu prošlosti pop-kulture, makar i iskrivljene.
Što god mislili o njima, nitko ih ne može pobijediti u području nostalgije koja čini veliki dio privlačnosti rock-glazbe, mada ne treba smetnuti s uma da Stonesi uvijek generiraju i nove generacije publike, miješajući retro-pristup i itekako moderne i velike, tehnološki sjajno opremljene pozornice na kojima nastupaju.
Iako su od 2005. objavili samo tri nove pjesme - “Doom and Gloom” (za koju je videospot radio Rok Predin, Zoranov sin) i “One More Shot” na kompilaciji “Grrrr!” 2012. u povodu pedeset godina njihova postojanja te “Living in a Ghost Town” u travnju 2020. kao iznenađujuće brzu reakciju na lockdown izazvan pandemijom – pogubna je istina da publika na koncertima zapravo želi čuti baš njihove stare, provjerene hitove pa makar u dva sata koncerata odsvirali tih uvijek istih, neizbježnih dvadesetak pjesama.
Rolling Stonesi odavno su postali veliki stroj za štancanje dobiti, ali još nisu izgubili osnovnu privlačnost na pozornicama. Za razliku od mnogih glazbenika koji su periodično posustajali i vraćali se uz temeljito promijenjenu glazbenu i vlastitu fizionomiju, Stonesi su prilično ustrajno i aktivno projurili kroz svijet rock-scene. Bez nostalgičnih priča o “posljednjoj turneji” na koje su ih stalno navodili mediji, jednostavno su radili i, manje jednostavno, silno mnogo zaradili, pa su ostali među najdohodovnijim glazbenim postavama sve do danas.
Veliki prasak od prije šezdesetak godina još uvijek traje, ali drukčijim intenzitetom. Stara Richardsova izjava da “mnogi i ne pamte kako se Zemlja okretala bez Rolling Stonesa” još je jedan opis situacije u kojoj su Mick i društvo, bez obzira na osobne preferencije, postali opće mjesto i konstanta ne samo rock-svijeta i show-businessa najviše kategorije, već omiljeni privjesak koji svatko, namjerno ili nenamjerno, nosi sa sobom. Nešto poput omiljenog pokućstva koje ponekad i ne primjećujete, ali kad promislite o zajedničkoj povijesti, u vama budi konotacije kakve nema jučer kupljeni predmet iz Ikee.
Upravo u tom zbroju nagomilanog povijesnog značaja, emocionalnih trenutaka, aktualnih aktivnosti i vitalizma krije se snaga Stonesa koji, čini se, prkose prirodnim zakonima usprkos dubokim borama na svojim licima, ali bez trbuha, s tankim linijama i antigerijatrijskim koncertima. Ukratko, Rolling Stonesi su posljednji zajednički nazivnik mnogim generacijama, publici i kritičarima, grupa koja je povijesti rocka dodala mogućnost aktivnog trajanja koje se mnogima još donedavno činilo nemogućim i protuprirodnim.
