Gledajući u retrospektivi, Dino Šaran i Letu štuke redoslijedom su najvažniji posljednji proizvod znamenite “sarajevske pop-škole”, kako su joj tepali sedamdesetih i osamdesetih godina davnog 20. stoljeća. Baš zato je bitno istaknuti da su Štuke sletjele na itekako popunjen pop-planet u dvijetisućitima i tijekom godina ostavile dubok trag. Glavni autor u grupi Dino Šaran postao je i ostao vlasnikom prepoznatljivog rukopisa, koji ga je kao nadolazećeg “nekog novog klinca” upisao na popis najistaknutijih novih rock-autora sa zaokruženim, vlastitim rukopisom.
Za razliku od mnogih koji su se u Sarajevu povijesno “furali” na Bregu i spomenutu školu, Dino Šaran bio je potpuno svoj, inventivan i nezaustavljiv. Nakon Zlatka Arslanagića iz “prve” Crvene jabuke, pa i friškog Gibe i nešto starijeg Rundeka, u ovim novijim godinama ostao je i opstao kao prvoklasan, autentičan i “svoj” autor zaokruženog i prepoznatljivog vlastitog rukopisa. I pritom uspio na suvremenoj pop-sceni sa sjajnim bendom, koji je mijenjao članstvo, ali se održao kao primjer “gornjeg doma” aktualne rock-scene.
Doduše, Šaran je oduvijek volio i Štulića pa je sjajna njegova priča koju će vam ispričati kad je dobro raspoložen, kako ga je upoznao kao 12-godišnjak u Sarajevu kad je ovaj s Azrom tamo svirao početkom osamdesetih.
Svi ti utjecaji sklopili su se u tada novi glas rock-scene čiji je prvi album “Letu štuke” (Menart) iz 2005. ovih dana ponovno objavljen kao dvostruko vinilno izdanje s dvije dodatne snimke, demo verzije pjesama “Kao na zapad” i “Gorile u magli” na 180-gramskim vinilima uz koje dobivate i download kod za preuzimanje mp3 verzija pjesama pa možete guštati i uz mobilne telefone i kompjutore. No ovo je ipak jedan od onih albuma koji je vapio za vinilnim izdanjem u formatu LP-ja, ali igrom slučaja Letu štuke bile su dovoljno mlad bend iz vremena kada vinili više nisu bili u modi. A zapravo su bili ozbiljan, “vinilni” bend” kao i njihovi uzori prije njih.
Sad je i ta povijesna okolnost ispravljena luksuznim dvostrukim izdanjem ploče koja predstavlja nalet Štuka sa serijom sjajnih pjesama, dapače klasika, među kojima su danas već klasici “Mjesto za dvoje”, “Minimalizam”, “Sami”, “Šutiš”, “Sunce” s Rundek Cargo Orkestrom, “Kao na zapad”, “Pero Papacoder”, “Grad bez boje”, “Signali” i druge. Pjesme koje su do danas ostale na koncertnom repertoaru Štuka i prometnule se u emocionalnu prtljagu široke publike koja ih je prepoznala kao glasnogovornike nove stvarnosti, prije nego li je “novo normalno” postalo poslovica dana.
Dinu Šarana prvi put vidio sam 2005. kad je Darko Rundek na svom koncertu u Domu sportova najavio prijatelja čiju je pjesmu “Sunce” izvodio, a Dino Šaran popeo se na pozornicu. U tadašnjoj recenziji prvog albuma “Letu štuke” naveo sam da je “sarajevski kantautor Dino Šaran na hrvatskom tržištu najpoznatiji kao autor pjesme ‘Sunce’, inače redovitom dijelu koncertnog repertoara Darka Rundeka, ili sekundant Ede Maajke u pjesmi ‘Pržiii!’ Izvrstan duet s Rundekom prvi je put objavljen na albumu Šaranove postave Letu štuke, čiju baršunastu produkciju potpisuje član Rundek Cargo Orkestra Đani Pervan. Na razmeđi cabareta, akustike, popa, etna i elektrike (…) Uvjerljiv album pun je dobrih pjesama, ali i zanimljivih sviračko-koncepcijskih posebnosti, kao najbolji proizvod nekada daleko aktivnije sarajevske pop-škole, u kojoj je Šaran prisutan od 1986”.
Spomenuti Đani Pervan kao koproducent i koautor važan je dio priče o grupi, upravo sa Šaranom radi na novom albumu benda, a prije nekoliko dana pojavio se i u Zagrebu na potpisivanju vinilnog reizdanja kojim su obojica započeli let Štuka.
Tek kasnije stiglo je još sjajnih albuma “Proteini i ugljikohidrati”, “Brojevi računa” i “Topla voda”, na kojima je Šaran nastavio s nizom uvjerljivih pjesama, a putem napisao i hitove koji ostaju među najboljim izlazima Natali Dizdar, Luke Nižetića, Nine Badrić, Severine i drugih, ali je odbijao “napisati album” mnogima koji su ga to tražili. Jer, “svoje” albume Šaran snima samo sa Štukama, a nedavne demo snimke koje mi je pustio govore da će idući singlovi radnih naslova “Ljudska prava” ili “Japan” nastaviti uvjerljiv niz započet eponimnim albumskim prvijencem Štuka.
Reizdanje prvotno planirano na 15. godišnjicu objavljivanja 2020., zbog pandemije, lockdowna i zastoja u tiskanju vinila europskih tvornica zakasnilo je dvije godine, ali bolje je da je objavljeno sada nego da čekamo još tri godine do dvadesete obljetnice. Iz press objave valja ponoviti; prvi album “Letu štuke” osvojio je tri glazbene nagrade Davorin, kao najbolji prvijenac u kategoriji urbani/rock/klupski album, najbolje pjesme (“Minimalizam”) te Štuke kao rock/urbani/klupski izvođač godine.
