Zašto se treseš? Glupa kravetino, prestani se tresti! Gadiš mi se! Glupačo, je*em ti mater!
Ovo je samo dio svakodnevnog repertoara psovki kojima se glavna trenerica ruske gimnastičke reprezentacije Irina Viner-Usmanova obraća svojim premorenim štićenicama. Na treninzima, na natjecanjima, pa čak i u rijetkim trenucima opuštanja, njezin okrutni jezik stalni je pratitelj djevojki kojima se smiješi olimpijska karijera.
– Ti nisi ljudsko biće, ti si atletičarka! Ne tresi se, nećeš umrijeti! – siknut će okrutna Irina na djevojku koja pokušava doći do zraka sjedeći na podu dvorane za trening, nalazeći se na vidljivom rubu psihofizičkog kolapsa.
– Ne liži je, to ju opušta. Moraš ih dresirati kao pse – dobacuje Irina pomoćnoj trenerici koja je pohrlila zagrliti mladu ritmičku gimnastičarku Margaritu Mamun.
Ovakve šokantne kadrove punih pet godina snimala je poljska redateljica Marta Prus. Film “Preko svih granica” u kojem prati pripreme za olimpijski nastup Margarite Mamun predstavila je na velikom svjetskom festivalu dokumentarnog filma IDFA u Amsterdamu, a potom i u Zagrebu, na otvorenju ZagrebDoxa.
Snimala petinu života
– Čitava produkcija trajala je gotovo šest godina, dakle petinu mojeg života. Teško mi je uopće pojmiti da je film gotov, pogotovo jer se u nekoliko navrata činilo da zbog pritisaka neće doživjeti premijeru – povjerila nam je nakon zagrebačke projekcije mlada redateljica Marta Prus.
U mladosti se, kaže, i sama bavila gimnastikom. Fascinirao ju je uspjeh ruske ženske reprezentacije koja je u trenutku snimanja filma držala 16 zlatnih olimpijskih medalja zaredom. Krenula je istraživati u čemu je tajna njihova uspjeha. Na internetu je pronašla fotografiju Irine Viner-Usmanove koja ju je potaknula da počne razmišljati o dokumentarcu.
– Riječ je o osobi koja već na prvi pogled izgleda kao zanimljiv filmski lik. Međutim, ništa me nije moglo pripremiti na to što sam čula i vidjela na treninzima. To je posebna vrsta ekstremne okrutnosti koja se veže uz jednako ekstremne uspjehe. Naravno, radi se i o svojevrsnoj javnoj tajni profesije u koju se malo tko usudi dirati. Sama Irina Viner-Usmanova dugo je i uporno blokirala premijeru filma, dok ga na koncu nismo premontirali u jednu benigniju verziju. Ovo što ste vidjeli je film za međunarodnu publiku, a u Rusiji su tonovi izmijenjeni, jer domaća publika ne smije čuti kako se tretira njihove sportske zvijezde. Nažalost, takvo stanje s vremenom postaje sve gore – ispričala nam je Marta Prus.
Kako je uopće moguće da jedna trenerica ima toliku moć? Kako to da već nije sankcionirana? Da bismo odgovorili na pitanja koja su se motala po glavi brojnih gledatelja na otvorenju ZagrebDoxa, potrebno je objasniti tko je Irina Viner-Usmanova. I pri tome ne mislimo samo na njezine nesporne sportske uspjehe.
Nedodirljiva kraljica ruske ritmičke gimnastike rođena je u surovom postratnom periodu 1948. godine u Samarkandu, drevnom gradu na samom istoku Uzbekistana. Otac joj je bio slikar blizak sovjetskom režimu, a majka liječnica. Kao dijete, Irina se zanimala za balet, ali na koncu je postala trostruka državna prvakinja u ritmičkoj gimnastici. Zvjezdanu slavu postigla je tek kao trenerica, jedna od najuspješnijih u povijesti tog sporta: usprkos zlostavljačkim metodama, 2015. godine postala je prva trenerica u povijesti gimnastike koja je odlikovana Olimpijskim redom za izniman doprinos tom sportu: uz 17 olimpijskih zlata i srebra, popis svih medalja koje su osvojile njezine štićenice ne bi stao na ovu novinsku stranicu.
Tajna njezine moći, međutim, ne leži u predanosti vrhunskom sportu, nego u političko-poslovnim vezama njezine obitelji: Irinin suprug je oligarh Ališer Usmanov, kojeg već godinama navode kao najbogatijeg čovjeka Rusije, čija se “neto vrijednost” procjenjuje na 15,1 milijardu dolara. Radi se o čovjeku iznimno bliskom Vladimiru Putinu: svjetski mediji svojedobno su se raspisali kako je upravo on upoznao Putina s njegovom navodnom ljubavnicom, 34-godišnjom ruskom ritmičkom gimnastičarkom (!) Alinom Kabajevom.
Irina Viner-Usmanova, dakle, pripadnica je bogate ruske elite kojoj se tolerira baš sve: nazivanje mladih atletičarki kravama, pogotovo ako pritom donosi medalje, tu je tek dio folklora.
Teror i preko interneta
Jedan od najnadrealnijih dijelova filma Marte Prus prikazuje posljednje pripreme gimnastičarke Margarite Mamun pred nastup na Olimpijskim igrama u Riju 2016. godine. Mlada atletičarka opterećena je bolnom ozljedom noge i činjenicom da joj otac umire od raka (“Tata ti umire! Iskoristi to! – urlala je Irina na uplakanu Margaritu, govoreći joj da zamisli kako će joj Bog spasiti oca ako dobro napravi vježbu.) Pred njezinom strunjačom za trening postavljen je veliki TV ekran na kojem se vidi trenerica Irina kako leži u raskošnom bijelom krevetu. Margaritin trening prati preko kamere, a dva velika crna zvučnika garancija su da će dvoranom odjeknuti salva uvreda kojima se pred najvažniji nastup u karijeri iznova obrušila na mladu gimnastičarku.
Kako je priča završila, nećemo otkriti. Film “Preko svih granica” na programu ZagrebDoxa možete pogledati još u četvrtak, 1. ožujka. Zanimljiv je to uvid u mračno naličje velikih uspjeha koje, nažalost, nije specifično samo za rusko podneblje: bol, suze, operacije, poniženje... teme su s kojima su se susretali i naši sportaši. Na kraju filma, ostaje pitanje: zar zaista nema boljeg i pametnijeg puta?
A naši skijaški treneri na olimpijadi??? Dižite se rekreativci treba osvojiti odlično 36 mjesto