Poznati pijanist Silvije Vidović nastupio je sinoć u dvorani Medienhaus u Mainzu na koncertu koji je organizirao Klub Lions. Interes za ovaj koncert bio je izniman, a ono što mu daje plemenitu dimenziju jest njegov humanitarni karakter: ulaznice se nisu naplaćivale, nego je pijanist izrazio želju da se daju dobrovoljni prilozi namijenjeni za udrugu roditelja djece s posebnim potrebama "Vukovarski leptirići“. Vidovića se dojmio rad ove udruge jer rade s djecom kojoj je pomoć uistinu potrebna. Udruga, između ostalog, radi na uspostavljanju i održavanju suradnje s roditeljima djece s posebnim potrebama, pomaže u njihovu razvoju, organizira programe za djecu s posebnim potrebama u suradnji sa stručnjacima te prikuplja humanitarnu pomoć za djecu kojoj pomoć treba.
– Liječenja i terapije na koja roditelji djecu odvode i izvan Vukovara doista su skupa pa mi je drago da im bar na ovaj način mogu pomoći – rekao je Vidović.
Silvije Vidović dolazi iz poznate karlovačke glazbene obitelji. Sestra Ana i brat Viktor poznati su gitaristi. Pijanist iznimnog talenta živi u Americi, a iza sebe ima brojne nastupe po Sjedinjenim Američkim Državama i Europi. U kolovozu ove godine je doktorirao je na University of North Texas gdje je bio student svjetski poznatog ruskog pijanista Vladimira Viarda. Zvučne snimke objavili su mu Art-net Club, Akadem Records i Croatia Records. Brojnu publiku u Mainzu ovaj talentirani pijanist oduševio je djelima Rachmanionoffa, Liszta i Chopina.
Publiku je posebno oduševila izvedba Mađarske rapsodije slavnog mađarskog pijanista Liszta koji slovi za jednog od najistaknutijih majstora romantike. Romantika je onaj dio duše, kaže Vidović, kojem voli pridavati pažnju pa ne čudi što se njena snaga osjećala i u njegovom glasovirskom umijeću. Vidović voli uspostavljati kontakt s publikom, no, iako zapravo ne čini ništa osim što njegovi prsti s lakoćom lete po klaviru, on to i uspijeva. Dokaz je tome oduševljena publika kojoj je tijekom ovog koncerta u Mainzu bilo žao kada je završio s izvođenjem Mađarske rapsodije.
