Na “Vrhove svjetske književnosti” slovenski se književnik Edvard Kocbek “popeo” s knjigom Izabranih djela (Alfa, ur. A. Pavičić, prev. B. Brezinščak Bagola i S. Mihalić, pogovor Z. Zima). U tu kapitalnu biblioteku Kocbek je uvršten izborom iz pjesništva, novelistike, dnevnika i esejistike.
U svim područjima ostavio je vrhunske tekstove, kojima je utjecao na naraštaje slovenskih pisaca, nadrastao granice materinskoga jezika postavši relevantan i za širu kulturnu okolinu. Sudbina opusa neraskidivo je povezana s njegovom životnom pričom.
Bio je istaknuti prijeratni kršćanski orijentiran intelektualac, u ratu na partizanskoj strani, u neposrednom je poraću bio i na visokim dužnostima, da bi se nakon objave ključne zbirke pripovijedaka “Strah i hrabrost” 1951., koja je izazvala bijes čuvara socrealističke čistoće u književnosti, odlučio, za “status” unutarnjega disidenta. No, egzistencijalističkom poezijom, nekonvencionalnom novelistikom, autentičnim dnevnicima i esejima u kojima je propitivao stvaralačke slobode, ostao je neprijeporan književni velikan.
Edvard Kocbek je jedan od onih naivnih postenjacina, krscanskih socijalista, koje su komunisti iskoristili za svoje ciljeve, pa onda odbacili ko prljavu krpu ... Edvard Kocbek je, uz opasnost po zivot, prvi javno kritizirao poslijeratne pokolje i za to muu svaka cast. Nek pociva u miru!