Kada su novinare prije koju godinu pozvali u Rijeku ne bi li im predstavili planove tvrtke Rijeka 2020 u vezi s Europskom prijestolnicom kulture vodeći nas kroz njihove prostore u preuređenom interijeru Exportdrva, slavni arhitekt Idis Turato postavio je kvizaško pitanje: “Iz kojeg je filma uzorak tepiha po kojem hodate?” Većina okupljenih lako je psihodelični narančasti uzorak smjestila u kulise filma “Isijavanje” Stanleya Kubricka. Je li loša karma filmskog hotela Overlook iz kojeg je tepih preuzet utjecala i na probleme s kojima se riječki projekt konstantno susreće, teško je reći. Posrijedi je tek zgodna koincidencija za uvod u priču o kultnom filmu koji ovih dana obilježava 40 godina od premijere, a u kojem je sve popularno, pa čak i tepih.
Kubrick nije ni pročitao Kingov roman
Iako je u međuvremenu postao jedan od najpoznatijih horora svih vremena, te 1980. i publika i kritika “Isijavanje” su dočekali na nož. Toliko da su Kubrick kao redatelj i glavna glumica Shelley Duvall nominirani za Zlatne maline, a ni njih na kraju nisu dobili. Istovremeno, Stephen King, po čijem je romanu film snimljen, javno se odrekao te ekranizacije zbog Kubrickovih odstupanja od originala i pretvaranja supruge glavnog lika u ženu koja je tu “da vrišti i bude glupa”. Spominjemo taj podatak jer je legenda da Kubrick navodno Kingov roman nikada u cijelosti nije ni pročitao!
Njegov film čak nije ni horor u stereotipnom smislu riječi, laganog je tempa, statičnih, lako razumljivih kadrova, zbog boja i ukrasa hotela scenski vizualno privlačan, a atmosfera je hladna i jeziva. Radnja prati obitelj Torrance, oca Jacka (Jack Nicholson), majku Wendy (Shelley Duvall) i njihova sina Dannyja (Danny Lloyd) koji sele u izolirani hotel u divljini Colorada. Jack je pisac koji prihvaća posao nadzornika praznog hotela u nadi da će mu mir pomoći da razbije spisateljsku blokadu. Neće ga obeshrabriti ni upozorenje direktora hotela da će biti zameteni snijegom te da će možda početi patiti od klaustrofobije, što je potkrijepio pričom kako je bivši kućepazitelj Charles Grady poludio i brutalno ubio svoju ženu i dvije djevojčice, a potom i sebe. Pokazat će se da se hotel doslovno hrani strahovima Torranceovih, a onako kako su svi polako počinjali ludjeti u filmu, jednako su terorizirani bili i na setu.
Nicholson i Duvall tvrde da im je to bilo najteže snimanje u karijeri. Duvall je 2003. godine otkrila da je na setu bila u stalnom stanju panike te da joj je u jednom momentu ponestalo i suza pa je sa sobom nosila bocu vode kako ne bi dehidrirala. Nije ni čudo jer Kubrick ju je imao na piku. Namjerno ju je dovodio do ruba živaca kako bi što vjernije odglumila strah. Držao ju je danima u izolaciji ne bi li dočarao stvarnu tjeskobu zarobljenosti u pustom hotelu, branio joj je komunikaciju s obitelji, a kada su snimali slavnu scenu s bejzbolskom palicom, tjerao ju je da je ponovi 127 puta, što je upisano i u Guinnessovu knjigu rekorda. Njezina histerija i uplakane, upaljene oči posljedica su dakle stvarnog maltretiranja zbog kojeg joj je nekontrolirano u pramenovima počela opadati kosa!
Prema Nicholsonu je bio blaži, no glumac se na setu odlučio nagaziti sam pa je dva tjedna jeo samo sendviče od sira koje inače prezire kako bi bio što razdražljiviji i agresivniji. Upravo izbor Nicholsona za glavnu ulogu mnogi su Kubricku zamjerili kao podilaženje publici, no podjednako poznati kandidati Robert De Niro, Robin Williams i Harrison Ford otpali su jer u njima nije vidio psihotičnost kojom Nicholson zrači. Scenu u kojoj Jack sjekirom razbija vrata snimali su tri dana. Kako ih je Jack razbijao, tako su ih izrađivali od sve čvršćeg materijala jer je Nicholson, u to vrijeme dobrovoljni vatrogasac, bio vičan zadatku, a dok redatelj nije bio zadovoljan, razorio je 60 vrata. Što se pak tiče slavne rečenice “Heeeere’s Johnny!” (preuzete iz showa “The Tonight Show Starring Johnny Carson” iz 1962.), ona je glumčeva improvizacija koju je redatelj objeručke prihvatio. Tada šestogodišnjeg Dannyja Lloyda za ulogu dječaka redatelj je izabrao na audiciji među 4000 drugih, prema njemu se odnosio zaštitnički, nije znao da snima horor, a u scenama u kojima ga Duvall “nosi” i urla u biti je nosila lutku kako dječak ne bi imao traume. Danny je film prvi put pogledao tek kao 17-godišnjak i nikada više nije glumio. Danas je profesor biologije u Kentuckyju. Ista je sudbina i paklenih blizanki Lise i Louise Burns, koje su na setu proslavile 11. rođendan, ali više nikada nisu stale pred kameru. Lisa je diplomirala književnost, a Louise je postala mikrobiologinja.
Snimanje je obavljeno u studijima Pinewood i Elstree u Engleskoj, set hotela Overlook bio je najveći dotad sagrađen, a snimalo se 250 dana. Film je sniman kronološkim redom, što je rijetkost, a perfekcionist Kubrick natjerao je svoju sekretaricu da prekuca knjigu koju u filmu piše Jack i da na pisaćoj mašini 500 puta otkuca jednu te istu rečenicu: “All work and no play makes Jack a dull boy”, dok je scenu u kojoj krv šiklja iz lifta toliko ponavljao i na nju potrošio hektolitre umjetne krvi da je odvodima obližnjeg sela Borehamwooda tekla crvena voda. Interijeri su temeljeni na hotelu Ahwahnee u nacionalnom parku Yosemite. Na kraju priče hotel, u filmu sagrađen na indijanskom groblju, izgori, a dok su snimali jedan prizor, doista je izbio veliki požar i spalio set unutar hotela. Zbog te slučajnosti Kubrick je navodno likovao od veselja. Oni skloni teorijama zavjere, koji su uvjereni i da Amerikanci nisu sletjeli na Mjesec, već da su nam plasirali režiranu snimku za koju je NASA platila Kubricka, u filmu vide redateljev pokušaj priznanja. Tako u jednoj sceni Danny nosi vestu s Apollom 11, soba zla nosi broj 237, a udaljenost Mjeseca od Zemlje je 237.000 milja, u ostavi se vide zalihe soka Tang u prahu koji je pila posada Apolla 11, a duhovi blizanki mogli bi predstavljati NASA-in svemirski program Gemini.
Gledanje “Isijavanja” troši 184 kalorije
Kako god, tajna kasnijeg velikog uspjeha “Isijavanja” krije se, čini se, u neriješenim pitanjima te zamršene priče ili, kako je Kubrick volio, govoriti: “Nikada ne objašnjavaj ono što ni sam ne razumiješ.” I često se čuju komentari kako je film dosadan, kako nije strašan, kako se u njemu zapravo ne događa previše dok Jack ne uzme sjekiru. Takvi komentari dolaze od onih kojima je najbolji horor “Znam što si radila prošlog ljeta”. Istina je da svaka scena “Isijavanja” nije iskakanje iz stolice od straha, no nije riječ o tome. Ovo je prije svega film, a tek potom dolazi imenica horor. Iz scene u scenu on sve dublje uvlači, a to je odlika dobrih filmova. Bio je ispred svog vremena, što mu je donijelo kasniju afirmaciju, a ne gubi na svježini ni danas kada vladaju neki drugi “horor principi”. Je li najstrašniji, kritičari kažu da je teško odgovoriti, ali nije im teško zaključiti da je jedan od najboljih horora u povijesti. A ako ni to nije dovoljna preporuka, evo jedne zabavne američke studije provedene na ispitanicima koji su gledali deset različitih horor filmova među kojima i “Isijavanje”. Mjerili su im otkucaje srca, količinu udahnutog kisika i izdahnutog ugljikova dioksida i utvrdili da “Isijavanje” troši najviše kalorija. Točnije, 184 kalorije tijekom trajanja filma, što je jednako broju kalorija koje biste izgubili tijekom 40-minutnog brzog hodanja. A bliži se ljeto...
