Matko Trebotić, jedan od najistaknutijih hrvatskih slikara, danas će u Splitu doživjeti veliko priznanje. Senat Sveučilišta jednoglasno je usvojio prijedlog Odjela povijesti umjetnosti Filozofskog fakulteta da se tom izrazito svestranom umjetniku rodom iz Milne na Braču, po struci arhitektu, dodijeli počasni doktorat. Njegov bogati opus, višedesetljetni umjetnički rad i apstraktni rukopis dobro je poznat u Hrvatskoj i svijetu, a dio ćemo vidjeti i na izložbi koja se u povodu toga otvara u Sveučilišnoj galeriji Vasko Lipovac.
Izložba koju večeras otvarate nosi simbolički naziv “U svjetlu”. Što ćete nam predstaviti?
S kustosom Brankom Franchescijem odabrao sam potpuno nove stvari nastale u posljednjih godinu dana. Uglavnom su to veliki formati, među njima tri djela veličine dva puta dva metra, nastala u vrijeme korone. Nastavak su mojih uvjetno rečeno “bijelih slika”. Htio sam pokazati da i u jubilarnim godinama čovjek može intenzivno stvarati. Motivi su duhovni, krajolik Mediterana koji se provlači kroz cijelo moje stvaralaštvo. Slika je čista, korespondira s glazbom, u njoj nema priče, već samo likovna duhovnost. Traženje svjetla Mediterana, obzorja između rodnog otoka i grada moje mladosti i sadašnjeg življenja. Sve te moje slike su traženje svjetlosti i glazbe, pogotovo instrumentalne, koju slušam dok radim.
Kažete da ste dio slika napravili u samoizolaciji. Kako ste proživjeli te krizne mjesece?
Sa strahom i zabrinutošću ne samo za sebe nego i za obitelj i sve dobre ljude. Izolacija je meni prirodno stanje, četiri zida ateljea nisu mi nikakav problem, ali psihoza koja je vladala bila je strašna. Prazan grad, nigdje nikoga, na radiju i televiziji samo uznemirujuće vijesti o koroni. Četiri tjedna nisam izišao van, jedan mlađi poznanik nam je jednom tjedno donosio sve što nam treba. Zabrinjava i druga strana korone, stravična situacija za umjetnike, gubici u gospodarstvu... I pokretanje moje galerije Trebotić u Milni na Braču zbog korone trenutačno je na čekanju.
A kako će biti večeras, kad ponovno stanete među ljude?
Čovjek radi i stvara nešto da bi došao taj trenutak da “eksplodira”, da na otvaranju ljudi vide što ste napravili. Nekako je težak trenutak izlaganja nakon toliko dugog samotnjačkog procesa stvaranja. Ali umjetnost i umjetnička događanja zapravo su mi i najviše falila tijekom korone. Gledao sam na internetu, ali ništa ne može zamijeniti teatar. To su samo surogati. Moja najnovija djela izlazila su na desetak portala, ali to nije to! Muzeji, teatar i umjetnost općenito traže publiku. A ne strah, nedruženje, nešetanje...
Što planirate do kraja godine, znam da ne možete mirovati?
Teško je u ovim vremenima planirati, međutim, nadam se da ću u za vrijeme Alke u Sinju, u Muzeju Alke otvoriti izložbu u znaku “Zlatnog križa”. Potkraj kolovoza planiram i malu izložbu na Krku, u galeriji Dekumanus pod nazivom “Poklonstvo glagoljici”. Izložit ću djela malog formata, nastala na papiru, kao kontrapunkt ovim dvjema izložbama velikih radova. Ovu večerašnju Branko i ja davno smo planirali kao logičan slijed druženja i suradnje za njegova ravnateljstva Galerijom umjetnina. On je čak otkrio to moje “novo” slikarstvo, a izbor je zajednički. Uvijek je dobro imati kustosa. Umjetnici jednako vole sve svoje slike, kao roditelji djecu. Franceschi je senzibilan i sposoban, a ja imam potrebu u gradu u kojem živim pokazati nešto novo. Svatko tko sustavno radi može jednom godišnje napraviti izložbu.
Primarno ste slikar, ali bavite se i staklom, metalom...Što je s vašim poznatim instalacijama?
Za korone sam mogao raditi samo u ateljeu gdje sam imao dovoljno papira, platna i boja. Uvijek mi je glavno slikarstvo i prostor instalacije. Prije dvije godine u Galeriji umjetnina izloženi su moji i radovi Ede Murtića u staklu. Planirano je i da moja instalacija “Tlocrt i Crvena vertikala” bude postavljena na Zapadnoj obali, ispred hotela “Ambasador”. Nacrt postava izradio je arhitektonski ured Nemiko koji je projektirao i Zapadnu obalu. Nemarom i neangažiranjem gradonačelnika Splita ništa se nije ostvarilo! Ali, postoji nada jer političari se mijenjaju, a umjetnost ostaje.
U jeku smo sve užarenije predizborne kampanje. Koliko pratite politiku?
Dnevna politika me ne zanima, nikad nisam bio član nijedne stranke. Moja je odluka bila da 90-ih, iako sam mogao, ne napustim Hrvatsku, da i na taj način kažem gdje mi je dom. To je bio moj jedini “politički angažman”. Imao sam još jedan, društveni, potkraj 80-ih. Bio sam jedan od osnivača Zelene akcije. U Splitu smo dosta toga pokrenuli premda različitih svjetonazora, no dolaskom prvih demokratskih izbora većina je odlučila ući u stranku. Ja nisam. S pokojnim don Cvitkom, poznatim katedralnim župnikom, odlučio sam odstupiti. Ne znam spominje li itko u ovoj kampanji kulturu i umjetnost. Želim da Hrvatska ima takvu Vladu koja će zemlju voditi naprijed i odvajati novac za teatar, film, slikarstvo...
Što vam znači počasni doktorat Sveučilišta u Splitu?
Za mene je slikanje disanje. Svako priznanje ne pokreće umjetnost, ali je lijepo kad za svoj rad dobijete priznanje. Iako sam dosad dobio više od 20 nagrada, ulazak u akademsku zajednicu je poseban. Rezultat je to više od 150 samostalnih izložbi, od kojih više od pola u inozemstvu. Planirali smo izložbu u Seulu početkom iduće godine, ali teško je vjerovati da će se ostvariti zbog korone. To bi bio moj treći nastup u Seulu od devedesetih.
