Prvi put u jednom dokumentarcu pedofil priča i ispovijeda se otkrivenog lica. Manuel Barbero, otac žrtve seksualnog zlostavljanja, i pedofil Joaquín Benítez koji je zlostavljao Manuelova sina i još dvadesetero druge djece glavni su protagonisti dokumentarca “Ispucavanje” koji će biti prikazan u natjecateljskom programu 19. Mediteran Film Festivala.
Redatelj Fèlix Colomer Vallès kaže da, ako želimo da pedofila nema, prvo moramo sjesti i slušati ih. Govorio je o filmu, zločinu, kazni, Katoličkoj crkvi i bijesu kod publike koji je film izazvao.
Film “Ispucavanje” s kojim dolazite na Mediteran Film Festival već ste prikazali na nekim festivalima. Kakve su reakcije publike?
Reakcije na svim festivalima bile su vrlo pozitivne. Ljudi napuštaju kinodvorane s osjećajima uzbuđenja i bijesa zbog nekažnjivosti seksualnog zlostavljanja, a upravo je to i bio cilj filma.
Kako to da ste zadobili povjerenje pedofila Joaquína koji vam je pristao govoriti s otkrivenim identitetom? Zašto je uopće pristao stati pred kameru?
Imao sam broj telefona i zvao ga puno puta. Ponekad smo razgovarali više od sat vremena. Na kraju sam otišao do njega doma i uvjerio ga da istupi u filmu sa sljedećim argumentom: “Vi ste čudovište za cijelo društvo, ovo je vaša prilika da pokažete i drugu stranu”.
Jesu li se u filmu žrtvin otac Manuel i pedofil Joaquín susreli? Kako je izgledao taj susret?
Joaquín i Manuel komuniciraju putem telefonskog poziva koji se pojavljuje u dokumentarcu. Iako je Manuel mnogo propatio, zahvaljuje Joaquínu na priznanju zločina.
Kako je vama bilo snimati taj film, kakve ste osjećaje imali dok ste intervjuirali Joaquína?
Nakon što smo dobili jedinstveno svjedočanstvo pedofila na slobodi, bili smo vrlo sretni jer je to bio rezultat ustrajnosti. Istodobno, imali smo veliku odgovornost kako koristiti taj materijal.
Koliko je njemu trebalo vremena da se privikne na kameru i filmsku ekipu?
Film je snimljen u godinu dana.
Što ste, snimajući film, doznali o pedofilima? Postoji li mogućnost njihove rehabilitacije?
Vjerujem da nije bilo zlostavljanja posljednjih godina i da mu je žao. Ali, ne bih stavio ruku u vatru da to neće učiniti ponovno. Ono što sam naučio jest da, ako želimo da nema pedofila, prvo što moramo učiniti sjesti, slušati ih, znati kako su to postali, kako bismo mogli otkriti profile pedofila prije nego što djeluju.
Kakva je sada Joaquínova sudbina – kakva ga kazna čeka? Je li svjestan zločina koji je počinio?
Joaquínu će se suditi u ožujku 2019. za četiri žrtve, svi ostali slučajevi otišli su u zastaru.
Pedofilija je potresla i samu Katoličku crkvu koja je u Španjolskoj dosta snažna. Jesu li ljudi u Španjolskoj, pogotovo vjernici, svjesni koliko je taj zločin nepovratno traumatičan za djecu?
U slučaju svećenika i Crkve općenito možemo vidjeti dvije strane među vjernicima: one koji se osjećaju razočarano i žele promijeniti stvari i one koji to nikada neće prihvatiti.
Španjolsku su posljednjih mjeseci zapljusnuli valovi migranata. Kako se u Španjolskoj nosite s time?
Prema izbjeglicama koji traže azil Španjolska se ponaša sramotno, kao i većina europskih zemalja. Ne prihvaćaju ni četvrtinu izbjeglica koje su obećali prihvatiti.
Dolazite iz Katalonije koja želi neovisnost, ali Katalonci su očito podijeljeni oko toga. Kakav vi stav zastupate kad je riječ o budućnosti Katalonije?
Ja sam za neovisnost, ali to nije važno. Ono što je bitno jest to da Španjolska pokazuje da nije demokratska država ne dopuštajući glasovanje na referendumu i primjenu rezultata. I, osim toga, upravo sada čini se da su poludjeli uhićujući vođe neovisnosti i koristeći silu putem policije.
