Srđan Spasojević pogazio je sve zamislive tabue. Od eksplicitne seksualizacije djece i ponižavanja žena do inzistiranja na incestu u svim kombinacijama, proizveo je 104 minute filma koji će uzrujati mnoge gledatelje.
Njegov "Srpski film", čiji je najavni trailer samo nekoliko sati nakon postavljanja "odletio" s YouTubea, a potresao je i novinare američkih časopisa specijaliziranih za horor, uskoro će biti prikazan na Motovunskom filmskom festivalu.
Riječ je o jednom od najkontroverznijih filmova iz ovogodišnjeg programa, kojeg još od američke premijere u ožujku prati neviđena fama.
O čemu se zapravo radi?
Glavni je lik propali pornoglumac Miloš (Srđan Todorović), otac i latentni alkoholičar.Suočen s besparicom, odlučuje prihvatiti ponudu misterioznog redatelja Vukmira (Sergej Trifunović) koji mu daje sumnjivo velik honorar za snimanje filma o čijem sadržaju Miloš ne smije ništa znati.
Naoko laka zarada pretvara se u ponor najžešće seksualne torture u kojoj ništa nije sveto, a konačna žrtva bit će – Miloševa obitelj.
Stravični prizori u filmu redaju se tolikom brzinom da radnja katkad izmiče kontroli, a mračna fotografija i soundtrack prožet dječjim pjesmicama pridonose mučnoj atmosferi. Pristup temi izrazito je patrijarhalan: muškarci su nalogodavci i izvršitelji, žene tek objekti nasilja.
Najšokantnija nije količina krvi i sperme koja frca iz svakog kadra, već načini na koje redatelj uništava svoje likove. I upravo je to moment zbog kojeg mnogi smatraju da je Spasojević prešao granicu onoga što se na platnu smije prikazati.
Suvišno lamentiranje
Teza protagonista "Srpskog filma" upravo je suprotna: na platnu moramo prikazati najdublju patologiju modernog društva jer samo (realne) žrtve mogu nahraniti gledatelja.
Teoretiziranje o društvu torture stavljeno je u usta poludjelom Vukmiru, koji tvrdi kako se modernu Srbiju može prikazati samo kroz "snuff". Pretencioznim dijalozima nije trebao davati toliku snagu, baš kao što dijalozima u pornićima ne treba davati dublje značenje. No u "Srpskom filmu" i tako je iluzorno tražiti bilo kakvu mjeru.
Lako je srpskom režiseru snimati takve horore sa ponižavanjem žena i silovanjima svega.... Mogao je dobit inspiraciju obilaskom znanih i neznanih, mnogih logora nedavnog rata, kao i ostalih strahota.