Spojem filma, likovne umjetnosti i radikalnih ideja nekih od najvećih mislioca današnje ljevice, već više od desetljeća, Subversive Film Festival pomiče granice načina na koji promatramo suvremeni trenutak. Zna to Dina Pokrajac, direktorica Subversive Festivala koji nam je i ove godine, u 14. izdanju, pripremio niz izazovnih sadržaja koji će nas potaknuti na razmišljanje o svijetu u kojem živimo, bilo da je riječ o sjajnim filmovima iz čitava svijeta ili o nizu jednako tako uzbudljivih predavanja te popratnih programa.
Tema ovogodišnjeg Subversivea je “Post-COVID demokracija, etika borbe i poetika solidarnosti”, a do 23. listopada u kinu Tuškanac, KD-u Prosvjeta, ali i online moći ćemo pogledati i poslušati kako neki od vodećih svjetskih kritičara kapitalizma vide surovu stvarnost. Dina Pokrajac Subversive vodi od 2013. Specifičan je to festival, kaže.
– Među rijetkim je festivalima s ovakvom kombinacijom filma, teorije, estetike otpora i radikalnog pristupa filmu. Takav festival je jedinstven i u svjetskim razmjerima. Nigdje ne postoji ništa slično u što sam se nedavno uvjerila u Liverpoolu na jednom film networkingu. Mnogi radikalni filmaši koje sam tamo srela bili su oduševljeni konceptom i veličinom Subversivea. Kod njih, rekli su mi, takvo što teško je ostvarivo jer ovise o volontiranju i teško dolaze do pokrovitelja – kaže Dina Pokrajac. S druge strane, ekipa koja stoji iz Subversivea, dodaje, navikla je na prekaran rad i improvizaciju.
– Već smo se uhodali. Teško je raditi Subversive i dovoditi goste iz cijeloga svijeta kada nemate podršku, no uvijek se nekako snađemo. Zbog COVID-a, sredstva su još manja nego prije. Ove su nam ih godine osigurali među ostalima HAVC, Grad Zagreb i Udruga Kultura Nova – navodi ravnateljica.
U svojim počecima, Subversive film festival odgojio je jednu buntovnu generaciju. Publika s početka priče napajala se filmovima i predavanjima svjetskih zvijezda poput Slavoja Žižeka, Olivera Stonea ili Terryja Eagletona, a potom nastojala mijenjati stvarnost, primjerice, studentskom blokadom na Filozofskom fakultetu 2009. ili prosvjedima protiv gradnje u Varšavskoj. Danas, kao i tada, publika festivala prvenstveno je studentska.
– Studenti društvenih znanosti, Filozofskog i Fakulteta političkih znanosti i dalje čine dobar dio naše publike. Ipak, čini mi se da su mlađe generacije nešto manje buntovne nego naša. Publika je danas šarolika, ima različitih generacija, a dolazi nam i puno studenata Akademije dramskih umjetnosti koji ovdje pronalaze sadržaje koje ne mogu pronaći na drugim festivalima – objašnjava nam Dina Pokrajac koja uz Subversive vodi i Dokukino KIC te piše filmske kritike za Hrvatski filmski ljetopis i portal dokumentarni.net. Dobro je, veli, da iz godine u godinu u Hrvatskoj i Zagrebu ima sve više filmskih festivala od kojih svaki ima neku svoju priču, no potreban je i kontinuirani odgoj kulturne publike van samih festivala.
– Problem je u festivalizaciji kulture. Mnogi konzumiraju sadržaje jer je to event, no kontinuitet i dalje izostaje i na tome treba raditi. Mnogi filmovi na festivalima imaju “first run” i to je to. Drugdje igraju na repertoarima nezavisnih kina, a kod nas ih se može vidjeti samo na festivalima. Distributeri ih ne biraju jer misle da nisu komercijalno isplativi, ne prepoznaju filmove koji su avangardni i iskaču od prosjeka. Ide se uglavnom na mainstream europski art film i zato je dobro da postoji Subversive koji nudi drugačiju perspektivu – smatra Dina Pokrajac. Filmska industrija, naglašava, proizvodi zanimljive stvari i izvan okvira Europske unije.
– Primjerice, Filipini, Indonezija, Latinska Amerika proizvode izuzetno zanimljive hibridne filmove, između fakta i fikcije u kojima kombiniraju dokumentaristiku i fiktivni zaplet uz etički pristup glavnom liku – dodaje. Probleme svim filmašima i organizatorima festivala već dvije godine zadaje koronavirus, no navikli su se.
– Ograničenja su i dalje tu, što je šteta. U početku pandemije bilo je navale na platforme za gledanje filmova, no publika je s vremenom shvatila da je film bolje gledati u kinu. Zaželjeli su se tog ugođaja – kaže 35-godišnja filmašica. Dobrih filmova na ovogodišnjem Subversiveu je pregršt, no neke nam je izdvojila.
– Meni je sjajan portugalski film “Tsugovi dnevnici” jer pokazuje kako je redateljski par proveo pandemijski kolovoz. Film je to o protoku vremena koji zamućuje granice filma i života i pokazuje kako je film lijek protiv samoće i tame. Izvrstan je i indonezijski “Osveta je moja, svi drugi plaćaju gotovinom”, pobjednik festivala u Locarnu. To je akcijska crna komedija u kojoj impotentni ubojica sretne ženu ubojicu u koju se zaljubi. Poigrava se s muško-ženskim odnosima u žanru akcijskog filma koji je inače svijet mačizma. Odličan je i meksički “Prljavo perje” koji je redatelj snimao u suradnji s meksičkim beskućnicima. Na tom je tragu i argentinski film “Mutna rijeka” . Svakako treba pogledati i “Povratak u Reims”, ekranizaciju istoimene knjige koja govori o transformaciji radničke klase u Francuskoj – navodi neke od filmova. Dakako, njih prate i zanimljiva predavanja.
– Svakako ću izdvojiti feministicu i politologinju Nancy Fraiser. Ona će održati predavanje o koroni intrigantnog imena “COVID kriza. Savršen spoj kapitalističkih nepravdi i iracionalnosti”. Bit će i promocija knjige “Politička ekonomija digitalnih monopola” Paška Bilića, Tonija Pruga i Miroslava Žitka koja je osvrt na rad velikih internet-platformi poput Facebooka, Googlea i načine na koje ostvaruju profit. U srijedu je u KD-u Prosvjeta panel “Prijelomne godine 1989.-1991.” na kojem će u povodu 30. godišnjice raspada Jugoslavije o tome govoriti Boris Buden, Božo Kovačević, Božo Repe i Žarko Puhovski. U utorak održavamo panel s temom uvođenja eura u Hrvatsku, a u srijedu i izložbu “Vojin Bakić, detonacija u umjetnosti” na kojoj će biti izložen čelični fragment “Spomenika pobjedi naroda Slavonije”, navodi Dina Pokrajac.
pa normalni festivali puštaju filmsku umjetnost a ne boljševističko pederijastrijske pamflete