Večeras je uz blago kašnjenje i nešto ozbiljnije tehničke probleme (u dvije od ukupno četiri dvorane Movieplexa prekidala se slika) otvoren sedmi Zagreb Dox, festival koji će u tjedan dana prikazati preko 150 filmova iz cijeloga svijeta.
Kao svojevrsni presedan, festival je otvoren domaćim studentskim filmom, „Irokezom“ Matije Vukšića. Direktor festivala Nenad Puhovski istaknuo je potrebu okretanja mlađim generacijama, pa je na otvaranju predstavio i nove nade hrvatskog dokumentarizma poput Davora Kanjira i Đure Gavrana, čiji su filmovi također u programu festivala.
Predstavili mlade ljude
- Na samom početku bilo je najbitnije pozicionirati se. Željeli smo uspostaviti dobar kontakt s gledateljima i u tome uspjeli jer smo lani dosegli 25 tisuća posjetitelja. Cilj nam je bio ostvariti i povjerenje s hrvatskim autorima. Na ovom Doxu čak trećinu programa čine domaći dokumentarci. Sljedeći cilj nam je postaviti Zagreb Dox na europsku i svjetsku filmsku kartu. Za ispunjenje te ambicije mi trebamo sve vas, kako bismo imali snage ne samo za uvoz, već i za izvoz domaćih dokumentaraca - naglasio je Nenad Puhovski, dok je festival službeno otvorio pročelnik Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i sport Ivica Lovrić.
Čitavu ceremoniju otvorenja pratili su izravnim prijenosom posjetitelji u druge tri dvorane Movieplexa, u kojima se potom istovremeno počeo prikazivati film otvaranja. Ali jao! U dvorani broj 3, baš u onoj u kojoj su okupljeni najvažniji uzvanici, već u samom početku film se počeo prekidati zbog pregrijavanja projektora. Tehnički problemi relativno brzo su riješeni, dok je u dvorani 5, koja je također imala tehničkih problema s projektorom, prekidanje slike počelo kasnije i potrajalo tijekom čitavog filma.
Usprkos toj neslavnoj epizodi, većini posjetitelja otvorenje Doxa ipak će ostati u sječanju po emotivnom govoru Željka Mavrovića nakon projekcije.
Šalom razbio tremu
- O meni su snimili tisuće TV priloga, ali sasvim je drugačije gledati se u dokumentarnom filmu. Čitavo vrijeme razmišljam - jesam li to stvarno ja? Znao sam da imam velike uši i nos, ali zar baš toliko velike? - našalio se bivši boksački as da razbije tremu, potom ganuto zahvalivši ekipi filma i publici, kojoj je poručio da je uz vanjska priznanja važno težiti i nagradama koje dolaze iznutra, uz želju da kraj "Irokeza" ne doživimo kao "the end" nego "to be continued..."
Razotkrivanje intime obitelji Mavrović u Vukšićevu filmu, pogotovo dio s bolesnom kćeri, potreslo je veći dio publike.
- Čitav život ga gledaš na televiziji, uopće zaboraviš da je to čovjek koji ima privatni život... Teško, to mora biti strašno teško. Svaka mu čast! - komentirala je starija gospođa uz odobravanje prijateljica.
Njeni dojam nije bio jedini takav, jer nakon premijere Mavroviću su još dugo prilazili ljudi, čestitajući na hrabrosti i izražavajući podršku.
Volim gledati filmove, fikciju, ali nista nije bolje od dobrog dokumentarca. živio zg dox!!