Svi znamo tko je u slavnom tandemu Lennon/McCartney bio zadužen za melodični pop, a tko za cinizmom prožeti rock‘n roll. No pjesme poput “Helter Skelter” pokazuju da je Paul McCartney još u vrijeme Beatlesa povremeno želio poručiti da se ne boji eksperimenata – čak i onih radikalnijih. Tijekom samostalne karijere Macca se većim dijelom ipak držao pop-korijena, i tek 1990-ih, pokretanjem off-projekta The Fireman, znao je zakoračiti u manje tipična područja.
Osim samog McCartneya, iza imena The Fireman krije se Martin Glover, producent i bivši basist grupe Killing Joke koji se nakon napuštanja matičnog sastava, pod pseudonimom Youth, bavio svačim, od dub-funka do producentskih zahvata najrazličitijih profila. Svoja iskustva ugradio je i na dva dosadašnja albuma The Firemana, od kojih je prvi objavljen još prije petnaest, drugi prije točno deset godina, dok je naslov novog, “Electric Arguments”, posuđen iz pjesme “Kansas City To St. Louis” američkog bitnika Allena Ginsberga.
Time su Youth i Sir Paul željeli naglasiti otklon od srednje struje u pravcu slobodnijih glazbenih formi, no iako je “Arguments” najkonvencionalniji album u opusu Firemana, solidan kolaž elektronike, psihodelije, ambijentalnog rocka i folka, pokazuje da je McCartney i ovaj put radio neopterećen komercijalnim imperativima. Trinaest pjesama navodno je snimljeno i miksano u isto toliko dana, što dovoljno govori o spontanosti kreativnog procesa; “električni argumenti” očito su rađeni za njihovu dušu, pa su i snimljeni rezultati – kako ispravno zaključuju neki kritičari – zapravo mnogo slušljiviji od McCartneyevih regularnih izdanja, nastalih u želji da se dopadne svima.
