U osamdeset i prvoj godini napustio nas je Tomislav Sporiš. Rođen je 1940. u Zagrebu gdje je i završio školu primijenjene umjetnosti i odmah započeo raditi u Grafičkom zavodu Hrvatske. Godine 1975. dolazi u Zagreb film gdje provodi čitav svoj radni vijek. Bio je animator, organizator i scenograf na mnogim slavnim animiranim filmovima sve do 2014. godine kad radi „Wiener Blut“, svoj posljednji film sa Zlatkom Bourekom i Pavlom Štalterom.
U zlatno doba Zagreb filma surađivao je s korifejima domaće animacije - Antom Zaninovićem, Borisom Kolarom, Zlatkom Grgićem i Zlatkom Bourekom na legendarnom crtanom serijalu o profesoru Baltazaru. Na „Palčiću“ je surađivao s Milanom Blažekovićem, a na „Lutki snova“ sa Zlatkom Grgićem. Tu je i prvi hrvatski dugometražni animirani film „Čudesna šuma“ čijem je stvaranju dao nemjerljiv doprinos.
Uz to što je bio nezamjenjiv član svake autorske ekipe u slavnim vremenima Zagrebačke škole crtanog filma, nikad nije napustio svoju prvu ljubav – slikarstvo. Bio je izniman slikar, vrlo samozatajan, ali oni koji su ga znali i vidjeli mu radove na izložbi ili kod njega doma znaju da se radi o velikom talentu i sjajnom čovjeku koji je kako bi se reklo „imao ruku“.
Njegov svemir interesa za film, kazalište, scenografiju i povijest bio je širok, a njegov prostor u Jurišićevoj ulici, njegova radna soba koju gotovo nikada nije napuštao bila je prepuna čarolije duha jednog iznimnog umjetnika. Kod Tomice su se mogle vidjeti i fantastične zbirke olovnih vojnika, pregledati prva izdanja najpoznatijih hrvatskih stripova i pronaći presnimljene, klasificirane i pomno složene opuse većine klasika svjetskog igranog filma.
U svojoj arhivi čuvao je i na stotine snimljenih predstava zagrebačkog HNK gdje je njegova kćer Mirna Sporiš prvakinja baleta. Otišao je jedan divan, dobar čovjek, prekrasan suradnik, veliki radnik i jedan od onih umjetnika bez čijeg tihog zanata Zagrebačka škola crtanog filma ne bi bila onakva kakvu pamtimo.
