Svoju je ljubav prema kiparstvu i umjetnosti hrvatski kipar i američki asistent Ivana Meštrovića Josip Turkalj otkrio još 1931. godine kada je u Rakovici podignut spomenik Eugenu Kvaterniku. Ovog ljeta je Turkaljev Križni put (izliven u ljevaonici Ujević u Zagrebu) konačno postavljen u slunjskoj crkvi u sjećanje na umjetnika koji je umro u SAD-u 2007. godine.
“Učiteljica u osnovnoj školi poučila me kako kipar radi kipove. Najprije se izradi kip u glini, pa sam otišao u potragu za glinom, koju sam našao u jarku na cesti prema Slunju. Počeo sam mijesiti glinu i napravio sam konjića”, prisjetio se jedan od najpoznatijih hrvatskih umjetnika s američkom adresom kada je prije dvadeset godina bio u domovini.
Darovao vrijedna djela
Tada je zahvaljujući kontaktima s Brankom Pejnovićem iz Slunja poklonio Križni put za slunjsku župnu crkvu, kao i skulpturu kneza Jurja Frankopana Slunjskog, reljef Sveta obitelj te skulpturu Pieta.
“Godine 1941. s ocem stolarom otišao sam u Zagreb i upisao kiparstvo u Obrtnoj školi gdje sam proveo pet godina. Potom sam položio prijamni ispit za Akademiju, a profesori su mi bili Antunac, Rukljač, Kršinić i Augustinčić. Kada smo otišli u studijski posjet u Italiju, nisam se htio vratiti u Jugoslaviju pa sam zaštitu potražio u Zavodu sv. Jeronima. Upisao sam rimsku Akademiju likovnih umjetnosti, a spasio me Filip Lukas, ratni predsjednik Matice hrvatske kojeg sam portretirao i koji je Meštroviću poslao fotografije mojih skulptura. Meštrović me tada pozvao da mu budem asistent pa sam s njim proveo pet godina, od siječnja 1957. do 1962. godine u Indiani”, prisjetio se Turkalj kada je posjetio Hrvatsku, razgovarajući s novinarima Večernjeg lista. Nismo mogli odoljeti da ga ne pitamo kakav je čovjek bio Meštrović.
“Kao čovjek, ne može se usporediti sa svojom umjetnošću. Bio je vrlo nizak. Kada se rukovao, uopće vam ne bi stisnuo ruku, a kada je klesao u kamenu ili drvetu, bilo je to impresivno. Studente koji su za njega radili vikendom dosta je slabo plaćao. Slabo je plaćao i mene. I preporuka koju mi je napisao nije bila dobra”, ispričao nam je tada Turkalj, koji je velikom kiparu pomagao i u klesanju skulpture kardinala Stepinca koja se nalazi u katedrali u Zagrebu. Iz Indiane je Turkalj otišao u Cleveland gdje je Hrvatima izradio skulpturu sv. Pavla. Osnovao je i odjel za kiparstvo na Srednjoj školi Gilmour, gdje je dočekao mirovinu i gdje jedo smrti imao atelje. Osim sakralnih skulptura, Turkalj je radio i portrete, pa tako i predsjednika Kennnedyja, ali i motive guslara. Radio je i na skulpturi čuvenom Joeu Magarcu, ali nikada nije došlo do njezina postavljanja. Kada je prije dvadeset godina bio u Hrvatskoj, potresla ga je sudbina crkve u Slunju.
Šokiran sudbinom crkve
“Nisam znao da je tako stradala. Zidovi su srušeni do temelja. A pamtim je od mladih dana. Kada se jednom od svijeće zapalio oltar, izgorjeli su prsti drvene skulpture sv. Josipa i krilo anđela. Isklesao sam krilo anđela i to je bila moja prva narudžba. Danas tog anđela više nema pa sam zato Slunju darovao Križni put”, govorio je 1998. skromni kipar Josip Turkalj čije skulpture obogaćuju mnoge crkve, parkove i privatne zbirke, a među najpoznatijima su Mojsije na sveučilištu Naša Gospa u Indiani, George Washington iz Buffala, Majka useljenika iz Pittsburgha ili Gospa Bistrička iz Washingtona. Desetljeće nakon njegove smrti, slunjsku crkvu iznova krase Turkaljeva djela.
Dirljivo.