U šezdeset devetoj godini u Beču je nakon teške bolesti preminula rijetko svestrana hrvatska glumica Jagoda Kaloper. Rođena u Zagrebu 1947. godine, diplomirala je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 1970. godine, ali se u hrvatskim i jugoslavenskim kulturnim krugovima prvenstveno afirmirala kao glumica prodornog talenta i iznimne konceptualnosti.
Neformalnu slavu stekla je već za puritanski socijalizam netipičnom zahtjevnom ulogom silovane žene u “Lisicama” Krste Papića. Svoj filmski ugled samo je produbila ulogom u slavnom filmu Dušana Makavejeva “W.R. Misterije organizma”, a vrlo je često surađivala s Rajkom Grlićem, iako su joj glumački počeci vezani uz redatelja Vanču Kljakovića i glumca Božidara Bobana.
Šteta što hrvatski kulturni establišment nije više afirmirao kreativne potencijale i izazovnu žensku energiju Jagode Kaloper
Odigrala je dvadesetak, mahom glavnih ženskih uloga u filmovima za koje je nagrađena i Zlatnom, ali i Srebrnom arenom, ali i Nagradom carice Teodore u Nišu. Kako je iznenada i meteorski zabljesnula u filmu, tako je naglo iz filma i nestala baveći se potom samozatajno različitim oblicima likovne umjetnosti.
Njezin umjetnički svijet kritičari su često nazivali kreativnim kaotičnim univerzumom, pa je za mnoge Jagoda Kaloper ostala zagonetka i u ljudskom i u umjetničkom smislu, istinska sfinga građanskog Zagreba.
Osim najvećih filmskih glumačkih nagrada, osvajala je i prestižne nagrade za ilustracije knjiga, i to od nagrade Ivana Brlić Mažuranić za najbolje ilustriranu dječju knjigu pa do nagrade za grafičko-likovnu obradu monografije “Lenjin”.
U javnost se trijumfalno, ali bez osobnog trijumfalizma, vratila kada je prije pet godina osvojila prvu nagradu za autobiografski videorad na natjecanju THT-a i Muzeja suvremene umjetnosti. Dobila je i nagradu Zagrebačkog likovnog salona, uređivala je i likovno opremala knjige i kataloge te plakate, zanimao ju je i likovni identitet u industriji i kulturi, izrađivala je keramički nakit, bavila se i scenografijom i kostimografijom.
Bila je umjetnica renesansnih interesa u vremenu koje priznaje samo snagu profita. Kako je, kao svojevrsna zvijezda slobodarskih umjetničkih krugova u Jugoslaviji zaista živjela, najbolje je posvjedočila njezina kći, književnica Ana Tajder u autobiografskom, silno zanimljivom i intrigantnom romanu “Titoland” koji je Ana napisala na njemačkom i sama prevela na hrvatski.
O životu Jagode Kaloper u strogo kontroliranom socijalizmu s ljudskim likom, piše njezina kći, književnica Ana Tajder
U tom se romanu može puno naučiti o životu Jagode Kaloper u strogo kontroliranom zlatnom kavezu socijalizma s ljudskim likom, ali i o njezinu nekonformističkom braku sa svjetski uglednim arhitektom Radovanom Tajderom.
O životu Jagode Kaloper postoje brojne anegdote i priče. Šteta da hrvatski kulturni establišment nije više afirmirao njezine kreativne potencijale i izazovnu žensku energiju.
Za mnoge je bila i ostala jedna od najkarizmatičnijih hrvatskih umjetnica, žena koja je obožavala otok Zlarin i bila svjesna svoje ljudske iznimnosti.
U životu je najviše voljela eksperimentirati, uzore nije priznavala i nije tajila da je bila kampanjac, iako je iza njezina navodnog kampanjskog rada ostao ogroman opus koji tek treba istražiti.
>> Filmovi Jagode Kaloper i Đure Gavrana u programu Rotterdama
>> Jagodi Kaloper glavna nagrada natječaja T-HT@MSU-hr
Upravo je nevjerojatna svetstranost te sjajne žene. Kažem žene, jer se teško odlučiti i napisati glumice ili slikarice ili scenografkonje ili ilustratorice ili.... ili.... Teško je reći što je netko kada je 'davinčijevski' nadaren. Hrvatska kultura (ah!!) bi trebala, nee samo registrirati njen odlazak nego mu posvetiti zasluženi mementum. Kada gledam hrvatsku umjetničku scenu i uspoređujući je s ovim kolosom od svestrane kreatorice osjećam se kao u velikom sirotištu. Evo prilike Rajku Grliću za film života.