Dobrohotni djedica koji probleme svojih sugrađana rješava isključivo maštom. Pa tko ne bi volio živjeti u utopiji na čijem je čelu takav čovjek? Pedeseti rođendan profesora Baltazara lani smo proslavili obilno, čak i velikom izložbom o Zagreb filmu u MSU, unutar kojeg je djelovala i Zagrebačka škola crtanog filma iz čije je tvornice hitova izašao i ovaj crtić. Davno je Baltazar nadrastao granice Hrvatske i bivše Jugoslavije, postao svojevrsni simbol dobroćudne zemlje u kojoj nema nasilja i pravih zločinaca, zemlje kakvu svi priželjkujemo, pune prijateljstva, ljubavi i altruizma.
Nasljeđe nesvrstanih
Odgojio je generacije, pa tako i iranskog umjetnika sa švedskom adresom Behzada Khosravija Noorija, koji je u zagrebačkom HDLU otvorio izložbu “Profesor Baltazar i Spomenik nevidljivom građaninu”. Temeljeći rad na osobnim sjećanjima Khorsavi Noori je usredotočen na postkolonijalizam i povijest globalnog Juga, istražujući kako kulturni fenomeni povezuju ljude različitih kultura i stvaraju nove perspektive u postojećoj pisanoj povijesti. U Hrvatskoj je peti put, a iz Stockholma gdje trenutačno živi, usprkos histeriji s koronavirusom u Zagreb je doputovao glatko. Trebao mu je, kaže, tek poziv HDLU kao potvrda da dolazi k njima službeno.
– Uz profesora Baltazara sam u Teheranu odrastao. Tih 80-ih godina emitirao se na državnoj iranskoj televiziji kao posljedica činjenice da se Iran pridružio nesvrstanima odmah nakon revolucije 1979. i summita u Havani, ali i zbog dobrih ekonomskih odnosa Irana i tadašnje Jugoslavije. Ova je izložba u zapravo umjetničko preispitivanje naše kolektivne memorije. Polazna točka tog istraživanja je profesor Baltazar koji je s jedne strane odličan okidač za uranjanje u prošlost u doba djetinjstva, a s druge strane je poveznica s pojmom tadašnje globalne politike u odnosu na pokret nesvrstanih koji je u doba hladnog rata jedini zastupao antikolonijalnu i antifašističku politiku i promicao miran suživot i antiblokovsku politiku.
Kao što znamo, okupljanje je počelo konferencijom 1961. u Beogradu, a Jugoslavija, Tito, ali i Egipat i Indija, u njemu su imali najvažnije uloge. Produkcija Zagreb Filma, a s njom i Baltazar, bili su najveća kulturna produkcija Jugoslavije i za mene vječni spomenici antifašizmu. U ovom istraživanju pokušao sam obuhvatiti te dvije plemenite komponente i više puta dolazio u Zagreb i Beograd kako bih bio na izvoru i, istražujući prošlost, pokušao dokučiti i što će se dogoditi s tom našom kolektivnom prošlošću u budućnosti. Povijesti je potrebna reprezentacija, međutim, meni je glavno da je protumačim na ispravan način – kazao je Behzad Khorsavi Noori i dodao da ga i inače u radu zanima suvremena povijest s fokusom na razdoblje hladnog rata od 1948. do 1989. godine.
– Po mojem mišljenju, povijest Jugoslavije važan je dio političke retorike hladnog rata. Pojam etničke raznolikosti unutar bivših jugoslavenskih zemalja i bogatstvo te povijesti pod ruku sa samoupravljanjem kao jedinstvenim ekonomskim okvirom i translacija s idejom pokreta nesvrstanih doslovno me fasciniraju.
Izložba se sastoji od likovnih radova izvedenih iz Baltazara, dokumentarnih filmova o nastanku te animirane serije i političkom vremenu unutar kojeg je egzistirala, a središnji je njen dio “Spomenik nevidljivom građaninu” – prostorna metalna instalacija veličine 5x4 m zamišljena kao dječje igralište, konstruirana po motivima spomenika nevidljivom građaninu iz epizode Baltazara “Martin na vrhu”. Podsjetimo, centralni lik radnje u toj epizodi je Martin čiji je problem nevidljivost. Sugrađani ga ne primjećuju dok on ne ode iz grada, a njegov problem nevidljivosti Baltazar će riješiti knjigom “Kako se popeti na vrh uspjeha?”, čije prazne stranice svatko mora ispisati sam. U toj epizodi uhvaćena je i bit političke poruke koju Noori želi prenijeti – da je svaki pojedinac važan.
– Nevidljivost je danas postala globalni problem. Moj “nevidljivi građanin” je svaka priča malog čovjeka – onih koji su najaktivniji članovi društva, ali ostaju nevidljivi jer nisu dio javne prezentacije. U drugom kontekstu i pojam nevidljivosti može biti različit pa to mogu biti migranti koji se bore da prijeđu granicu bježeći od rata i razaranja ili manjine koje u mnogim društvima egzistiraju nevidljivima ili oni pak na koje je povijest zaboravila – objašnjava umjetnik čija je izložba pokazana u nekoliko švedskih gradova (Stockholm, Malmö i Kalmar) te na Art Encounters Bijenalu u Temišvaru.
Instalacija ostaje djeci
Natječaj za udomljavanje njegove instalacije otvoren je do 30. srpnja, osnovni kriterij je da ona ostane dostupna na korištenje djeci, a do sada se na njega odazvalo već četvero kandidata.
Inače, Noori je studirao na Tarbiat Moderas Sveučilištu u Teheranu te završio diplomski studij na Akademiji likovnih umjetnosti, smjer Igrani film. Završio je i diplomski studij s temom društveno angažirane umjetnosti na Fakultetu umjetnosti, obrta i dizajna u Stockholmu, a trenutačno je na doktorskom studiju na Royal school of technology Konstfack u Stockholmu.
