U samo tri mjeseca, knjige Ivane Šojat progovorile su tri jezika – “Emet” njemački, “Ezan” prvo turski, a potom i slovenski. Veliki je to uspjeh, no tu nije kraj, “Unterstadt” će uskoro doživjeti talijanski prijevod...
– Koliko god nam to bilo bolno i teško priznati, hrvatski jezik spada u skupinu takozvanih “malih jezika”, pa je hrvatskim piscima zapravo izuzetno teško probiti se izvan svog jezičnog konteksta. Zapadnjačkoj publici smo bili zanimljivi koncem devedesetih godina prošlog stoljeća, zbog rata i tektonskih geopolitičkih pomaka koji se uvijek nužno odraze na književnost. To zanimanje za našu pisanu riječ potrajalo je negdje do 2010. Pažnja se prebacila na “manjinska” pisma iz nekih drugih pokolja. Svijetom književnosti vladaju veliki jezici i njihovi pisci. Mora se priznati da je to vidljivo i na našoj čitateljskoj publici. Naši ljudi većinski će prije posegnuti za lošim štivom nekog anglofonskog autora – valjda zbog predrasude da je sve englesko i dobro – nego za sjajnom knjigom talentiranog i vještog hrvatskog pisca – započinje Ivana Šojat.
Proboj njezinih djela na strana tržišta, ocijenit će, nije bio lak, ni munjevit. Trajalo je to zapravo godinama. Prvi prijevodi bili su oni na makedonski i bugarski. “Unterstadt” je tako još prije osam godina preveden na makedonski, godinu dana poslije prevedeni su i “Ničiji sinovi”. Prije tri godine objelodanjen je i bugarski prijevod “Unterstadta”. Sporadično su joj poezija i esejistika, kao i neke kratke priče prevođeni na njemački i engleski. Pretprošle godine je prevedena i dramatizacija “Unterstadta” na engleski, dramatizacija koja je naposljetku i izvedena u obliku koncertnog čitanja u londonskom kazalištu Foreign Affair.
- Tri prijevoda u mjesec dana, prijevod “Ezana” na turski i slovenski te “Emeta” na njemački djeluju poput lavine. No, riječ je o rezultatima dugih napora. Beskrajno sam zahvalna povjerenju koje su mi ukazale nakladničke kuće Eta Verlag iz Berlina, Kutu Yayinlari iz Istanbula te Založba Didakta iz Radovljice. Zahvalna sam i Voland Edizioni iz Rima koji sljedećeg mjeseca objavljuju talijanski prijevod “Unterstadta”. Zanimljivo je to da je ista nakladnička kuća objavila cjelokupni opus Amélie Nothomb čija je knjiga bila jedan od mojih prvih prijevoda, a koju i osobno poznajem. U tijeku su i pregovori vezani uz prijevod “Unterstadta” na poljski jezik – otkriva naša sugovornica.
– Što se ostalih jezika tiče, naravno da bih voljela čitati svoja djela i na jezicima s kojih i sama prevodim: na francuskome i engleskome. Uvjerena sam da će se i to dogoditi. Sve u svoje vrijeme. A odavno sam naučila strpljivost. Strpljivost je važna osobina romanopisaca i prevoditelja… – nadovezuje se.
Ivana Šojat završila je i novi roman – “Put u maglu”. U izdanju Frakture, iz tiska bi trebao izaći u travnju. Riječ je o romanu čija je skica poslužila kao predložak predstave “Štajga”, koja je prošle godine premijerno izvedena u Gradskom kazalištu Joza Ivakić u Vinkovcima. Riječ je o predstavi i romanu koji pripovijedaju priču o vinkovačkom kolodvoru, ali i tužnu priču o Slavoniji. Predstava je dosad pobrala već nekoliko nagrada.
U vrijeme pandemije, ova osječka spisateljica radi “punom parom”.
– Inače, pandemija i to “novo normalno” nisu mi nimalo promijenili život. Ni inače nisam od onih koji vole izlaziti. Ne volim gužvu, ni buku. Mnogima sam zbog toga sigurno čudna, no meni je draže u tišini sjediti na dvorištu, promatrati i slušati ptice, šetati pse, otići malo do prijatelja koji drže konje. Što sam starija, to više cijenim tišinu, više volim slušati, manje brbljati. Pandemija me svejedno silno pogodila činjenicom da je pokosila neke meni izuzetno drage ljude, ljude koje zbog okolnosti nismo na posljednji počinak uspjeli ljudski ispratiti, od njih se oprostiti, utješiti njihove najmilije zagrljajem. Da: nedostaju mi zagrljaji kojima kao da potvrđujemo, utvrđujemo izrečene nježnosti – zaključuje ona.
