Svečanim programom i projekcijom filma “Happy Endings” Darka Šuvaka večeras počinje 51. filmski festival u Puli, odnosno njegov zanimljiviji dio posvećen hrvatskom filmu i koprodukcijama. Naime, medijski i kulturno manje primjetan međunarodni program održava se još od 12. srpnja.
Trošenje budžeta
Prije nego što vidimo kakvi su nam novi filmovi, ovogodišnje izdanje festivala obilježeno je dvama novitetima: novom upravom i novim gardom filmaša koji propuštaju prijaviti svoje nove filmove za pulski festival kako im ne bi smetao prijavama za “prave” međunarodne festivale. Tako u programu koprodukcija nećemo vidjeti dva, možda iz te kategorije najzanimljivija naslova – “Cure” Andreje Štake i “Otok ljubavi” Jasmile Žbanić – za koje je HAVC nekoliko dana uoči pulskog festivala izvijestio da su ušli u program 67. festivala u Locarnu. Domaći će program biti još više okrnjen neprijavljivanjem dugoočekivanog dugometražnog igranog debija Ivone Juke i novoga filma Ognjena Sviličića “Mirni ljudi” koji bi po boljim prognozama mogao završiti u programu ovogodišnje Mostre. Nova uprava i umjetničko vodstvo morat će ubuduće dobro preispitati tzv. međunarodnu koncepciju pulskog festivala koja nije polučila nikakve rezultate i relevantnost, a služila je samo kao izlika za trošenje prilično visokog budžeta festivala i cjelogodišnje mjesečne plaće organizatorima za dvotjedni program. Otud i izjava ravnatelja HAVC-a Hrvoja Hribara, koja je prije nekoliko mjeseci izazvala brojne polemike, da bi novac utrošen za festival bilo bolje uložiti u još jedan domaći film nego u ono za što ga se dosad trošilo.
Uvesti nove forme
Nema nikakve sumnje da pulski, odnosno nacionalni festival treba zadržati (iako pojedinci smatraju da nacionalni festivali odumiru), posebno nastavi li novo vodstvo otvarati festival i za druge forme i vrste domaćeg filma, a ne samo za dugometražne igrane filmove. Ove godine ta je ideja obavljena tek polovično i pomalo neuvjerljivo. Ako je već uvedena selekcija, čudno je da su visoke selekcijske kriterije prošli baš svi dugometražni igrani filmovi; prije će biti da je ta kategorija automatski puštana u program kako ne bi nedostajalo dugometražnih filmova, a strogoća se uvježbavala na ionako ne impresivnom broju prijavljenih kratkih igranih filmova i dokumentaraca... No, primjedbe na stranu, radi se o “tranzitnoj” fazi festivala kojem je neophodna propisna reorganizacija, a kojem i unatoč neprijavljenim radovima u sljedećih osam dana neće nedostajati novi i žanrovsko-stilski raznovrsni naslovi: “Broj 55” Kristijana Milića, “Kosac” Zvonimira Jurića, “Svinjari” Ivana Livakovića, “Zagreb Cappuccino” Vanje Sviličić, “Most na kraju svijeta” Branka Ištvančića i drugi.
Baš velika šteta zbog oni dvoje što ih nećemo morati gledati i slušati ove godina u Puli.