Slovenski slikar Marko Jakše ne voli žanrove, ali nemoguće je ne reći da njegovo slikarstvo vibrira u rasponu od renesansnog iluzionističkog prostora do plošnog nelogičnog prostora nadrealizma. On slika prostore svoje mašte. Životinje i neobična bića. Stvarnim vrstama pridružuju se hermafroditi i priviđenja s otoka snova ili nepoznatih prostranstava svemira.
Jakše, kaže kritika, je jedan od najvažnijih idiosinkrastičnih umjetnika slovenskog šireg razdoblja i posjeduje dva preduvjeta za umjetničko poslanstvo; zna i ima što reći. Da je doista tako, možemo se uvjeriti u Galeriji Kranjčar, u kojoj do 22. ožujka traje njegova fantastična izložba "Gutač boli". Likovno putovanje doživljava kao igru u kojoj istražuje spontanost i ostaje vječno dijete. I osobno je zanimljiv, živi povučeno, a u jednom od rijetkih autorskih statementa rekao je:
"Ne vjerujem razumu pri odluci o odabiru motiva i sadržaja slika. Taj se "odabir" mora događati i dogoditi u dubljim slojevima, iza razuma, iza uma, u ne-umu. I stoga, što se slike (slikarstva) tiče, ništa mi ne znače: riječ PROJEKT (jer mentalno planiranje nema puno veze sa slikanjem); riječ KONCEPT (jer koncept uništava primarnu spontanost); riječ STUDIJA (jer nikad ništa ne naučimo, a slike ne služe za učenje i razumijevanje, već za osjećanje i čuđenje); riječ SERIJA (jer me podsjeća na duhomorni monotoni rad za pokretnom trakom, što slikanje nije); riječ CIKLUS (jer sve se mijenja i nema granica); riječ KUSTOS (jer ima previše očajnih kustosa parazita, a dobar kustos ionako može biti jedino slikar sam); riječ INTELEKTUALAC (jer ako slikarsko putovanje nije prvenstveno igra, već odraz intelekta, koji zamišlja da nešto zna, onda je ono dosadno, predvidljivo i štetno); riječ TEORIJA (jer tumači i na taj način zatvara, razdvaja, ograničava i siluje, a umjetnost to ne podnosi); riječ RAZUMJETI (jer slikarstvo nije ni znanost ni filozofija, ali ako uspoređujemo, onda bi puno prije bilo kao glazba i poezija, gdje razum gubi svako značenje); riječ SUVREMENA (jer suvremeno je sve manje slobodno, a sve više pristojno, ograničavajuće, preusko, neživotno, izračunato, proračunato, licemjerno, neprirodno, kičasto i frustrirajuće, a slikarstvo mora sve to odj... ako želi da slobodni duh u njemu preživi)."
Marko Jakše rođen je u Ljubljani 1959. Diplomirao je slikarstvo na Akademiji za likovnu umjetnost 1987. u klasi Metke Krašovec. Iz grada seli se u selo Mohorje 1993., u kojem i danas živi i radi. Dobitnik je brojnih nacionalnih i međunarodnih nagrada.
