Proslavljeni austrijski filmski redatelj Ulrich Seidl nikad nije zazirao od kontroverzi. Njegovi filmovi, u kojima kao nitko do sada briše granicu onog igranog i onog dokumentarnog, istražuju najmračnije, najčudnije i najbizarnije strane ljudske prirode. U dobi od 26 godina upisao je studij na uglednoj Bečkoj filmskoj akademiji. No, već je svojim drugim filmom snimljenim na fakultetu, "Der Ball", podigao takvu prašinu da je zaradio izgon s Akademije. Međutim, od filma nije odustao, a višestruko je nagrađivani redatelj podizanje prašine, uzburkavanje strasti i uznemiravanje publike pretvorio u svoj autorski potpis. Seidl inzistira na tome da njegovi filmovi žive negdje u "insceniranoj realnosti", a njegovi su glumci naturščici koji se pred kamerom trebaju ponašati što bliže stvarnosti. Ipak, nakon što je njemački Der Spiegel objavio šokantnu reportažu o neprimjerenim redateljevim praksama na setu njegova najnovijeg filma "Sparta" u Rumunjskoj, ne možemo se ne zapitati – je li u insceniranju realnosti otišao predaleko?
"Sparta", koju imamo priliku pogledati na Human Rights Film Festivalu idućeg ponedjeljka u Kinu Tuškancu, temelji se na stvarnoj priči o njemačkom pedofilu Markusu Rothu, uhićenom u međunarodnoj policijskoj akciji zbog raspačavanja dječje pornografije. Roth se, naime, preselio u rumunjski okrug Satu Mare, gdje je u lokalnoj školi djeci iz ruralnih, nerazvijenih područja nudio besplatne lekcije borilačkih vještina. Postao je cijenjena i poštovana figura među stanovnicima siromašnog kraja, omiljen i među dječacima koje je mentorirao, ali i njihovim roditeljima. No, ispostavilo se, njihovo povjerenje iskoristio je kako bi dječake snimao i fotografirao razodjevene.
Seidlova "Sparta" u većini detalja pomno prati Rothovu priču, no glavni lik je Austrijanac Ewald (tumači ga Georg Friedrich), koji stiže u ruralni kraj Rumunjske gdje djecu iz okolice poučava judu. Film tvori svojevrstan diptih sa Seidlovim prethodnim ostvarenjem, "Rimini" – dva filma zajedno pričaju priču o braći, spomenutom Ewaldu i propalom pjevaču šlagera Richieju Bravu koji se uzdržava povremenim koncertima za umirovljenike, ali ponajviše seksualnim radom. A dvojica braće bore se svaki sa sijaset vlastitih demona, kompleksnim obiteljskim odnosima te nasljeđem dementnog oca nacista.
Međutim, jednako kao što je njegov filmski Ewald iskoristio ranjivost traumatiziranih dječaka koji su odrastali u teškim materijalnim uvjetima, optužbe protiv Seidla navode kako je i on sam – napravio isto. Nedugo prije planirane svjetske premijere "Sparte" na Toronto Film Festivalu novinari Der Spiegela objavili su članak o Seidlovim upitnim praksama na snimanju filma u Rumunjskoj, koje se većinski odvijalo u selu Baba Novac. Prema iskazima svjedoka, dječjih glumaca u dobi od 9 do 16 godina, njihovih roditelja te dijela filmske ekipe, redatelj nije slijedio uvriježena pravila o radu s djecom glumcima na setu, a ni njima ni njihovim skrbnicima nije objasnio o čemu se u filmu zapravo radi. Djeca su tijekom snimanja navodno bila izložena nasilju, konzumaciji alkohola i golotinji bez prethodnog upozorenja i bez adekvatne podrške, a u članku se navodi i kako je desetogodišnji protagonist filma nakon jednog snimanja zbog stresa i traume povraćao i plakao. Član filmske ekipe, koji je htio ostati anoniman, kazao je i da je dječak za ulogu odabran upravo zbog svoje teške obiteljske situacije – života s nasilnim ocem ovisnikom o alkoholu – kako bi njegove emotivne reakcije koje je redatelj namjerno izazivao tijekom snimanja bile što stvarnije. Roditelji mladih glumaca novinarima su otkrili i da im je filmska ekipa zadužena za casting rekla samo to da se u filmu radi o "hrvanju" ili "nogometu" te da su iskoristili njihovu naivnost i siromaštvo (djeca su za dan snimanja mogla zaraditi oko 50 eura), a kada su neki od roditelja pokušali posjetiti set, to im je zabranjeno. Cijeli slučaj istraživala je i rumunjska policija na temelju anonimne dojave, no istraga je ubrzo zatvorena.
Ulrich Seidl na navode je odgovorio dugačkom izjavom u kojoj kategorički niječe sve optužbe o svom načinu rada i filmu "Sparta".
– U tekstu časopisa Der Spiegel objavljenom 2. rujna netočni opisi, glasine i događaji sa seta "Sparte" izvađeni su iz konteksta kako bi stvorili iskrivljenu sliku koja ni u kojem slučaju ne odgovara stvarnosti. (...) Moji filmovi nisu produkt manipulacije i uskraćivanja informacija niti zlostavljanja glumaca. Upravo suprotno. Bez povjerenja koje gradimo tjednima i mjesecima koje provedemo zajedno, dugačka snimanja koja moji filmovi zahtijevaju bila bi nemoguća. Imam neizmjerno poštovanje prema svim svojim glumcima i nikada ne bih donio ni jednu odluku koja bi mogla ugroziti njihovo fizičko i psihičko stanje – napisao je Seidl, dodavši kako su svi uključeni bili informirani o sadržaju filma te da ni jedno dijete u filmu nikada nije snimano razodjeveno, u seksualnom kontekstu ili pozi.
Iako je film u posljednji tren izbačen iz programa Toronto Film Festivala, svjetsku je premijeru imao na San Sebastianu. Seidl nije prisustvovao projekciji, no u izjavi koja je pročitana prije premijere otkrio je da je u Rumunjskoj, gdje je otputovao kako bi roditeljima dječjih glumaca pokazao film. "Sparta" je zatim bez većih problema i otkazivanja prikazana i na 60. Viennaleu, Filmfest Hamburgu te nizu svjetskih festivala. Za komentar upitali smo i Petra Milata, direktora Human Rights Film Festivala, na kojem će "Sparta" imati hrvatsku premijeru.
– Ostavimo li po strani optužbe o neinformiranosti mladih aktera o samom sadržaju filma – što je posao kojime se trenutno bave oni kojima to i jest posao – i zadržimo se na filmu, teško je reći da je kontroverzniji od njegova "U podrumu", u kojem otvoreno prikazuje neonaciste i nacinostalgičare, ili koliko i njegova trilogija "Raj", jedan od najlucidnijih prikaza svijeta lažnog morala i lažne medijske stvarnosti u kojemu živimo. Ključna je razlika to da je "Sparta" film o pedofilu, a to je riječ koja uvijek uzbunjuje, iako stvarne pedofilije u filmu ima manje nego u crnoj kronici bilo kojeg dnevnog lista. Pri tome u drugi plan pada nešto kudikamo značajnije, da je to izniman film o današnjoj Europi. O njezinu odnosu prema vlastitoj "periferiji", o zapuštenim školama i djeci prepuštenoj obiteljskom nasilju. O shizofrenoj borbi između žala za neslavnom prošlošću i skretanja pogleda s neuspjeha svoje sadašnjosti. Ono što je sigurno jest da Seidl ima moć da izazove i uznemiri. Da potakne na razmišljanje, da pokrene kontroverzu, da ogoli stvari. Sparta, jedno od izvorišta europske civilizacije, u njegovoj interpretaciji postaje eskapistička tvrđava, maštarija o zabranjenim željama, bijeg od stvarnosti koja je sve samo ne ona proklamirana. HRFF se nikada nije ustručavao otvarati "nezgodne" teme pa je tako i o ovom slučaju – kazao nam je Milat.
