Direktor prodaje u izdavačkoj kući Naša djeca Slavko Kozina u siječnju je izabran za predsjednika Zajednice nakladnika i knjižara zamijenivši Mišu Nejašmića. O situaciji u branši Kozina govori za Večernji list.
Kada ste se aktivirali u Zajednici nakladnika i knjižara?
Bio sam vijećnik u mandatu Miše Nejašmića. Moj angažman bio je operativno velik u smislu rješavanja problema Algoritam – Agrokor, sajmova te Noći knjige. U vezi sa sajmovima, treba naglasiti da smo ni iz čega izmislili Mediteranski festival knjige MFK Split. Ove godine bila je izborna skupština na kojoj sam izabran velikom većinom, ali po sjevernokorejskom modelu jer sam bio jedini kandidat.
Nije bilo jagme za tim poslom?
Nije. Ovaj posao ne može se raditi volonterski kao što ga mi radimo. A zašto ga ja radim? Zato što sam nešto mlađi, prkosniji i kod mene je financijska situacija uvijek posložena. Da tako nije, ne bih mogao sada razgovarati s vama.
Tko je najveći neprijatelj hrvatskih nakladnika?
Postoje neprijatelji. A to su nove tehnologije i činjenica je da one postoje. Koristimo se njima i neke nam stvari idu u prilog, ali neke ne idu. Tu ne treba trpati e-knjigu, koja uopće nije problem. Nova tehnologija omogućuje zastrašujuću lakoću čitanja površnih informacija, nečitanja i igranja. U tome je velika odgovornost roditelja, ali i Ministarstva obrazovanja, što se može dovesti u vezu s novom lektirom. Nedostatak želje za čitanjem obilježava naciju. Jedino istraživanje koje imamo provodi GFK za Noć knjige, a prema njemu 50 posto Hrvata nije pročitalo nijednu knjigu, a 25 posto kaže da ih ništa ne može natjerati da pročita knjigu. To je šokantno. Treće su problemi vezani uz Algoritam – Agrokor, dakle nepoštovanje ugovora, neplaćanje dobavljačima i jaki vertikalni sustavi tvrtki.
Je li branša nadoknadila gubitke iz posrnuća tih sustava?
Postoje naznake da jest. I u jedno i u drugo bila je uključena država. Bez nje, imali bismo kaos. Ministarstvo kulture, uz Hrvatsku gospodarsku komoru, aktivno je sudjelovalo u procesu spašavanja robe koja je mogla biti izgubljena jer je kod Algoritma bila riječ o komisionoj robi, gdje su nakladnici bili vlasnici. Kod Agrokora su nakladnici izgubili ozbiljan novac, ali nisu svi pretrpjeli jednaku štetu. Neki su naplatili sve, neki 50 posto, a neki ništa. Kod Algoritma je drukčija stvar. Tu nitko neće vidjeti ni kune. Dug do 12. svibnja 2017. ostao je nenaplativ. Nije bilo novca ni za stečajnog upravitelja.
A što je s novim knjižarskim lancima?
Uz pomoć Ministarstva kulture i HGK, u Zajednici nakladnika uspjeli smo postići da vrlo brzo u igru uđu tvrtke Znanje i Hoću knjigu kao novi nezavisni igrači u knjižarstvu. Prvi put u posao je ušla tvrtka koja nije nakladnik. Oni rade čisto i tržišno. Jednu knjižaru uzeo je Menart, imamo knjižaru u Bjelovaru, a knjižaru u Dubrovniku uzela je Algebra. Od tridesetak knjižara iz AMK-a spasili smo dvadesetak. Cijeli sustav za sada počiva na zdravim temeljima. Plaća se dobavljačima i došlo je do diversifikacije moći. Nemamo samo jedan veliki sustav nego više igrača i to je formula za budućnost.
Ministarstvo kulture želi promijeniti model otkupa knjiga za knjižnice. Što mislite o tome?
Stav Zajednice jest da se dosadašnji model ne treba mijenjati, a ako se mijenja, treba naći opciju koja bi bila na tragu postojećeg modela. Ministarstvo predlaže da se raspiše postotak knjiga koji se obavezno otkupljuje, a dio knjiga birat će same knjižnice izravno od nakladnika. To zvuči dobro, ali tu su logistički problemi. Mali izdavač s dva, tri zaposlena mora komunicirati s 200 narodnih knjižnica. To će biti operativni kaos koji će pojačati distributere.
A imamo li ih uopće?
Ne postoje ozbiljni distributeri. Malo hrvatsko tržište ne traži model klasičnog distributera. Iz jednog centra možete pokriti 4,5 milijuna ljudi. Budu li se uvlačili distributeri, oni će uzeti maržu na štetu nakladnika koji će stoga povisiti cijenu knjige. Priča oko otkupa knjiga napravljena je zbog izravne pomoći nakladnicima.
Nacionalna strategija poticanja čitanja prihvaćena je 2017. Je li zaživjela?
Nedovoljno. Za bilo koju strategiju morate imati novac. A sredstva za knjigu nisu u bitnome pratila ideju da čitanje u Hrvatskoj postane važna stvar. Ministrica je najavila skup potpora knjižarima, no opstanak knjižara vezan je i za školske udžbenike. Udžbenici bi se morali kupovati u knjižarama, a to se može raditi i s pomoću vaučera. Lokalna samouprava financirala bi kupnju, ali bi ona logistički prolazila kroz knjižare. Moramo i dalje spašavati knjižare, urediti nakladnički i knjižarski kodeks kroz aktualiziranje Sporazuma o jedinstvenoj cijeni knjige, a tu su i sajmovi koji služe za medijsko aktualiziranje knjiga.
Koliko branša ima zaposlenih?
Prema podacima HGK, imamo 1466 zaposlenih u 347 broj tvrtki. Mnogo je nakladnika nestalo, a godišnje je riječ o 800 ili 900 milijuna kuna ukupnih prihoda.
Video: Pogledajte popis lektire
