Dramatičan prizor dočekao je posjetitelje u ponedjeljak navečer na drugom katu Klovićevih dvora. U dvorani čije zidove još krasi aktualna izložba Vlahe Bukovca bili su poredani redovi stolaca za publiku, te postavljen stol za govornike na promociji nove knjige priča poznatog likovnog umjetnika, ali i sve potentnijeg spisatelja, Dimitrija Popovića. A usred toga na bijeloj postelji, sva u bijelom, ležala je žena u poodmaklom stadiju trudnoće na čijem je trbuhu bila rasklpljena knjiga i u nju zaboden nož. „Sjeme zla“ nazvao je umjetnik taj performance (na postelji je bio model, a ne trudna žena), kojim je progovorio o aktualnoj društvenoj situaciju u kojoj se svojataju i ženska tijela i ženska prava, a i tim je naslovom podcrtao tematski krug koji ga ponajviše zaokupljaju u zadnje vrijeme, a to su teme zla u čovjekovoj prirodi i njihova interpretacija kroz umjetnost.
Bila je to promocija njegove nove knjige priča zagonetnog naslova „Kratak život odrubljene glave“, koju je nedavno objavila Mozaik knjihga. Na promociji, koju je vodio mozaikovac Marko Hadjur, knjigu su predstavili sam umjetnik, urednica Hana Vunić i Bojana Radović, novinarka Večernjeg lista, a jedan je ulomak - baš onaj o zadnjim sekundama te odrubljene glave po kojoj zbirka nosi ime - interpretirao nacionalni dramski prvak Draga Despot. I ovog se puta pokazalo da umjetnost Dimitrija Popović zanima vrlo širok krug zainteresirane publike, od bivšeg ministra kulture Božidara Biškupića, preko redatelja Veljka Bujalića, sve do Anje Šovagović Despot, Luke Bebića, brojnih novinara, Mire Unagara, Ivice Propadala, ali i mnogo mlađe publike poput modnog dizajnera Tomislava Bahorića.
Sam Dimitrije Popović objasnio je kako ništa u njegovim pričama nije izmišljeno, već sve polazi od života samog, a ideja o odrubljenoj glavi i zadnjoj misli došla je s dvije strane. Prva je bio „Idiot“ slavno djelo Fjodora Dostojevskog, gdje se raspravlja upravo o tome postoji li još misao u trenutku kada giljotina nekome odrubi glavu i koliko ta misao još živi, dok je druga strana te inspiracije bio način na koji je nastala giljotina. Zajedno su je konstruirali čuveni krvnik koji je tragao za humanijim (?!) načinom ubijanja osuđenika na smrt i poznati graditelj muzičkih instrumenata koji je izučavao zvukove tog elegantnog 'stroja' u trenutku kada smrtonosna oštrica krene u svoj pad.
Urednica knjige Hana Vunić istaknula je u prvom redu podvojenost motiva koje Popović donosi u ovim pričama, motiva ljubavi i smrti, a posebno je govorila o ženama koej su glavni likovi u njegovim pričama, ženama koje su majke, ali istovremeno i bića koja balansiraju na tankoj granici seksualnih predatora. Između ostalog je rekla kako je Mozaik knjiga bila posebno sretna zbog prilike da realizira ovu knjigu, jer ne samo njene korice, već i svaku priču prate Popovićeva likovna djela. Psebno je istaknula kako je Dimitrije autor dojmljivih naslova, jer može li se uopće zamisliti atraktivniji naslov od „Kratkog života odrubljene glave“.
Bojana Radović nije željela nikome pokvariti užitak čitanje, ali je otkrila kako će svi koji knjigu uzmu u ruke biti izuzetno iznenađeni zbog toga jer je naslovna priča zapravo ona koja tematizira razne vrste ljubavi, dok je priča koja nosi naslov „Happy New Year“ priča o smrti i umiranju. Ona je govorila o stilu autora, uspoređujući ga se nanosima kista najvećih likovnih umjetnika svih vremena, zbog njegove slojevitosti, ali i načina na koji u čitatelju budu emocije, te ga na temelju ispričanih detalje ili detaljnih opisa, zapravo iz svijeta Dimitrija Popovića vraća u posve osoban i intiman svijet, što je umijeće velikih književnika. Govoreći o opusu njegovih kratkih priča istakla je kako je priča „Porođaj“ priča koja je objavljena u Večernjem listu 30. siječanja 2010. godine, priča koja je i nagrađena na Natječaju za kratku priču Večernjeg lista „Ranko Marinković“, kada se Dimitrije kao laureat našao u društvu s akademikom Lukom Paljetkom i redateljicom Irenom Škorić.
A nakon što je Dragan Despot pročitao ulomak iz naslovne priče, sam Dimitrije Popović je završio promociju rekavši kako nakon takve interpretacije riječi postaju suvišne.
