Proslavljeni hrvatski bas-bariton sa iznimnom međunarodnom karijerom Giorgio Surian postao je novi ravnatelj Opere zagrebačkog Hrvatskog narodnog kazališta. Na tom je mjestu zamijenio talijanskog maestra Marcella Mottadellija čiji je odlazak bio uvjetovan velikim nezadovoljstvom unutar opernog ansambla koji se gotovo većinski pobunio protiv uprave HNK.
Vi ste prošle godine dobili nagradu Hrvatskog glumišta za životno djelo, imate više od četrdeset godina pjevačke karijere, a koliko shvaćam, još mislite nastupati..?
Iskreno rečeno, volio bih završiti s pjevačkom pričom jer sam se već pomalo psihološki umorio od pjevanja. Počeo sam pjevati sa dvadeset godina, a sada imam šezdeset i šest što znači da je već prošlo četrdeset i pet godina od mog debija. Cijelo sam vrijeme bio na međunarodnom nivou i to jako umara čovjeka. Ono što volim pjevati su uloge u kojima se najbolje osjećam. Jako mi se sviđa raditi "Toscu", a možda ću napraviti i "Gianni Schicchija" i više manje to je to. U zagrebačkom HNK-u gdje sam postao ravnatelj bih nastupio samo ako mi baš neka uloga iznimno odgovara, ali to bih volio izbjeći radi kolega da ne ispadne da sam sebi namještam uloge.
Što vas je motiviralo da prihvatite mjesto ravnatelja Opere HNK-a u Zagrebu u osjetljivom trenutku, kada traje pobuna ansambla, potpisivala se peticija, a održan je i prosvjed. Zašto ste se odlučili na ulazak u ring?
Ušao sam u to i sa strahom jer nikada nisam obavljao takvu funkciju, iako imam dugogodišnje iskustvo rada u teatru. S druge strane, došao sam u momentu kada bih mogao pomoći i to je razlog zbog kojega sam prihvatio ponudu. Operni solisti HNK-a su osjetili potrebu ne da ih netko zaštiti, nego da im da snagu za ići naprijed. Ako sam na mjesto ravnatelja došao ja, smatram da bih im mogao pomoći jer operno pjevanje je psihički i psihološki dosta zahtjevno. Ono zahtijeva cijelog čovjeka i vokalnu, ali i mentalnu i fizičku spremnost. Nije jednostavno prilaziti tom poslu. Može se imati lijepi glas, ali to nikako nije sve. Puno ljudi i ne razumije naš život. Gospođa Vrgoč mi je ponudila ravnateljsko mjesto, a to je podržalo i Ministarstvo kulture, pa mislim da je postojala potreba da se prihvatim ovog posla. Možda sam napravio dobar potez. Danas sam prvi puta razgovarao sa solistima kojima me predstavila gospođa Vrgoč. Objasnio sam im moj pogled na Operu. Mislim da je najvažnije da nađemo mir i staloženost i počnemo naš posao ne iz početka, nego s drugim pogledom na mehanizam koji se negativno pokrenuo. Ne mogu ništa obećati, ali mogu obećati da neće biti gore. Mislim da bi definitivno trebalo biti bolje. Način na koji sam zamislio moj budući rad je da reorganiziram i nastupe pjevača i njihov repertoar, ali i to tko će im dirigirati i režirati. Mislim da bih mogao biti od koristi.
Mislite li da imate sva solistička mjesta adekvatno popunjena? I kakva je situacija sa zborom i orkestrom?
Mislim da je i samim solistima važno da ih se obnovi i pojača. Napraviti ćemo audicije a već imamo u vidu neke pjevače koje ćemo zaposliti. Pošto sam profesor na Muzičkoj akademiji najbolje studente ću iskoristiti na ljetnoj opernoj sezoni ispred HNK gdje će nastupiti na četiri koncerta. Napraviti ćemo skraćene verzije "Seviljskog brijača", "Figarovog pira" i "Ljubavnog napitka" te operetni koncert. To će biti esencijalne kostimirane verzije uz klavir, ali koje se ne udaljavaju previše od priče. Nastupiti će mladi pjevači koji su završili ili tek završavaju Akademiju. To će biti mlade snage HNK-a Zagreb. Bilo bi dobro na taj način dobiti uvid u pjevačke kapacitete. Ja te kapacitete poznajem, ali dobro je da ih čuju i druge uši, jer imamo jako dobre pjevače i talente u Hrvatskoj. I u samom HNK ima puno dobrih umjetnika. Stoga sam privilegiran da sam angažiran u najstarijoj kazališnoj ustanovi u Hrvatskoj.
A pitanje zbora, orkestra, dirigenta?
U maestru Kalajdžiću sam našao divnog gospodina koji je jako motiviran i zainteresiran za boljitak u orkestru i Operi. Mi smo baš istomišljenici. Što se tiče zbora, to ovisi o pandemiji. U nekim idealnim uvjetima možda će biti potrebno povećati i zbor. Ako želim napraviti produkcije koje zahtijevaju puni kapacitet, onda tu treba pojačanja u svemu, a naročito u solističkom smislu. Pjevačima sam rekao da svaki pojedinac može doći do mene pa ćemo problem ako ne riješiti, a onda barem ublažiti.
Prošli tjedan je gostovanje riječke "Traviate" u zagrebačkom HNK dokazalo da se i u ovim pandemijskim vremenima mogu izvoditi i zahtjevnije opere. Hoćete li i vi ići u tom smjeru?
Sada razmišljamo o novoj sezoni s tezom da će pandemija završiti. Možda hoće, a možda neće, ali mi gledamo pozitivno. Za Dan državnosti ćemo imati koncert pred zgradom HNK sa točno određenim brojem članova orkestra i zbora. Radimo i "Madame Butterfly" s malim brojem ljudi na pozornici. To će biti koncertna izvedba koju će voditi dramski umjetnik da poveže predstavu sa sadržajem jer ne možemo izvesti cijelu operu od početka do kraja.
Koliko opere u Europu danas uopće imaju predstave za publiku i jesu li hrvatske opere iznimka?
U neku ruku jesmo iznimka. Vidim da je u Njemačkoj puno toga otpalo. Neki solisti s kojima sam razgovarao su izgubili angažman u Bayreuthu. Mi u gledalište koje može primiti 500 ili 600 ljudi, puštamo njih 120. Distance su dobro raspoređene. Razdaljine solista su velike. Držimo se reda i pravila.
Ima puno naših opernih umjetnika koji nemaju stalni angažman i pjevaju u inozemstvu. Kako im pomoći?
Baš danas sam pričao s jednim takvim koji je u stalnom angažmanu i koji mi je rekao, vidiš kakva je sreća imati stalni angažman. Ovi svi drugi nemaju od čega živjeti. Može se održati neki koncert, nešto se može putem videa, ali to je samo spašavanje. Ja sam četrdeset godina bio slobodni umjetnik i nikada nisam upao u situaciju u kojoj se nalaze današnji pjevači.
Vi imate i operni studio u riječkoj Operi, a profesor ste i na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Kako ćete sve to uskladiti sa ravnateljskim mjestom?
Sve se desilo jako brzo. Operni studio ću u dogovoru sa intendantom Blaževićem korigirati. U Zagrebu moram završiti godinu sa studentima s kojima sada pripremam kraće operice, ali drugu godinu neću to sve stići. Sada se adaptiram na rad u zagrebačkoj Operi, a prve sam dane kao riba bez vode.
