Japan Edo perioda, koji je počeo 1603. i trajao je nešto više od 200 godina, bio je po pitanjima seksualnosti i erotike sasvim drukčije mjesto od tadašnje Europe, ali i današnjeg Japana. Edo, staro ime za Tokio, u tom je periodu postao jedan od najvećih gradova na svijetu, a na njegovim granicama počinje cvjetati tzv. plutajući svijet, tajnoviti svijet kazališta, sumo-boraca, kurtizana i gejši. Tada se rađa i umjetnost plutajućeg svijeta, nazvana Shunga.
Zapadnjački moral
Shunga, u prijevodu “slike proljeća”, naziv je drvoreza koji nimalo sramežljivo, dapače, groteskno i eksplicitno prikazuju seksualni užitak. Zbog rastućeg utjecaja zapadnjačkih moralizatora ta je umjetnost pred kraj razdoblja Edo zabranjena i gotovo zaboravljena, a paradoksalno, ponovno oživljava upravo na zapadu, gdje utječe na brojne velike umjetnike poput Picassa i Rodina, da bi se naposljetku polako počela vraćati u domovinu. Prva hrvatska izložba Shunga umjetnosti otvorena je u sklopu Queer Zagreb Festivala, a izloženi radovi dijelom su potekli iz privatne zbirke kustosa Brune Isakovića i Zvonimira Dobrovića. Izložbu postavljenu u Meštrovićevu paviljonu možete posjetiti do 9. lipnja.
Užitak i zaštita
– Shunga se u doba kada je nastajala stvarala masovno, od jedne ste drvene ploče mogli napraviti tisuće i tisuće otisaka – otkrio nam je kustos British Museuma Stuart Frost. On je 2014. godine organizirao prvu veliku izložbu te vrste nakon što su radovi starih japanskih majstora godinama bili skriveni u arhivama tog muzeja, a u Zagrebu je održao stručno vodstvo po izložbi.
Shunge su prije svega fantazije, prikazuju sve oblike seksualnih odnosa, heteroseksualne i homoseksualne, kao i grupne aktivnosti. Golotinja je, pak, na njima rijetka jer su gola tijela u japanskoj kulturi kupelji gotovo deseksualizirana.
– Neki od tih radova zaista su pomno izrađena vrhunska umjetnost, koju su posjedovali samo pripadnici viših staleža. No, neki oblik Shunge posjedovali su gotovo svi, a vjerovalo se i da donosi zaštitu. Jedna od njezinih funkcija svakako je bio osobni užitak, ali i nešto što nije na prvu primjetno, a to je humor te su mnoge od tih slika bile poput komičnih stripova. Postojale su čak i putujuće knjižnice iz kojih ste mogli posuđivati najnovije radove – kazao je Frost.
