Američki je predsjednik Donald Trump na Twitteru, svojoj omiljenoj društvenoj mreži, najavio da će SAD, ako iranske snage pokušaju osvetiti ubojstvo generala Qasema Soleimanija, napasti čak 52 lokacije u Iranu. One, napisao je, predstavljaju 52 američka taoca koje su Iranci oteli još 1979. godine, a neke su od njih i mjesta od važnog kulturnog značenje. “Napast ćemo ih brzo i žestoko”, razmahao se Trump na Twitteru, no strasti je pokušao smiriti ministar obrane Mike Esper rekavši kako će SAD držati zakona oružanog sukoba.
Naime, prema međunarodnim zakonima oružanog sukoba, Ženevskoj i Haaškoj konvenciji te Rezoluciji Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda, napadi na kulturna dobra klasificirani su kao ratni zločin. Sustavno i namjerno uništavanje kulturnih dobara – poput onog tijekom Domovinskog rata kada je u Hrvatskoj oštećeno više od dvije tisuće zaštićenih spomenika, najviše na području Dubrovnika i Vukovara te ISIS-ova pustošenja po Iraku, Siriji i Libiji – naziva se kulturnim genocidom.
Dosezi prvih civilizacija
Iako ne znamo koje su to 52 navodne američke mete, Iran, kolijevka starih civilizacija i moćnih carstava, zemlja je prepuna spomenika kulture neprocjenjive vrijednosti. Zanimljivo je napomenuti i da se na UNESCO-ovoj listi zaštićenih lokaliteta svjetske baštine u Iranu nalazi njih 24 – jednak broj kao i u Sjedinjenim Američkim Državama. A u nadi da će Donald Trump držati ručice podalje od gumbića za destrukciju, predstavljamo vam neka od najljepših i najstarijih svjetskih čuda stvorenih ljudskom rukom.
Prvi na popisu dakako je – Perzepolis. Ruševine toga drevnog perzijskog grada, sjedišta dinastije Ahemenida, potječu iz 515. godine prije Krista. Perzepolis je 330. pr. Kr. uništio Aleksandar Veliki u svom pohodu, navodno dok je bio pijan, i to na nagovor jedne grčke prostitutke. To je ujedno i jedina kulturna katastrofa takvih razmjera u Iranu do dana današnjeg, a mi želimo misliti da Trumpovi savjetnici ipak nisu grčke prostitutke te da će tako i ostati.
Drugi je zaštićeni grad, imenom Jazd, jedan od najstarijih u kontinuitetu nastanjenih gradova na svijetu, a prvi je spomen na njega u povijesnim spisima zabilježen 3000 godina prije Krista. Zbog svoje blizine Putu svile, bio je omiljeno odredište mnogih putnika i trgovaca, a posjetio ga je i Marko Polo. Naziva se i gradom vjetrohvata, genijalnih konstrukcija perzijskih inženjera, tornjeva koji služe za reguliranje temperature i dovođenje svježeg zraka u pustinjskim područjima. U Jazdu se nalazi i “vječna vatra”, koju u jednom zoroasterskom hramu svećenici održavaju već više od 1500 godina.
U opisima svojih putovanja Marko Polo spominje i bazar u Tabrizu, golemu tržnicu i vrlo bitnu postaju na Putu svile. Tabriški bazar do danas je najveća natkrivena tržnica na svijetu te je još uvijek u funkciji.
Na zapadu Irana, pokraj grada Kermanšaha, nalazi se planina Behistun. Na njenoj je površini u vapnenačku liticu uklesan veličanstveni reljef koji prikazuje perzijskog vladara Darija I., ispod kojeg je taj veliki ahemenidski kralj dao uklesati tekstove pisane klinastim pismom na tri jezika: perzijskom, elamskom i babilonskom. Ti su natpisi bili ključni za konačno uspješno dešfiriranje klinopisa, jednog od najranijih pisama koje su stvorili Sumerani.
U iranskom glavnom gradu Teheranu nalazi se i najveći svjetski kraljevski kompleks, Golestanska palača. Poznata je i kao Palača ružičnjaka, zbog svojih prekrasnih, bogatih perzijskih vrtova s bazenima. Iran je dom i brojnim ostacima nekih od prvih svjetskih civilizacija, poput ruševina kompleksa Čoga Zanbil, koji su sagradili Elamiti 1250. godine pr. Kr. Unutar njega je i jedan od rijetkih zigurata izvan Mezopotamije, koji je nekoć dosezao visinu od čak 60 metara. Nevjerojatnom civilizacijskom napretku starog naroda Elamita svjedoči i kompleksni sustav napajanja vodom, no pretpostavlja se da grad nikada nije dovršen niti je bio naseljen.
Tehnološka čudesa
U staroj je pak jezgri grada Šuštara, na obali rijeke Karun, smješten je i Šuštarski hidraulički sustav, nastao na temelju drevnih elamskih i mezopotamskih, ali i rimskih dostignuća te je svojedobno napajao čak 40.000 hektara zemlje. UNESCO ga je proglasio i “remek-djelom ljudske kreativne genijalnosti”, a sustav prepun prekrasnih i inteligentno sagrađenih brana i vodopada u funkciji je i danas.
A jedan je od najprepoznatljivijih modernih simbola Irana zasigurno toranj Azadi koji čuva zapadni ulaz u Teheran. Monumentalnu građevinu projektirao je 1966. godine netom diplomirani student arhitekture Hossein Amanat, a sagrađena je u čast 2500. godišnjice Perzijskog Carstva. Nakon 1979. godine postala je simbol revolucije, a toranj Azadi sada je poznat i kao Toranj slobode.
Prijedlog za bombardiranje: ostaci Perzepolisa (Takht-e Jamshid) (spalio ga je 330. g. prije Krista, navodno pijan, poduzetni 26-godišnji mladić Aleksandar, kojega u Iranu rijetko zovu Velikim) i dalje zrače monumentalnošću i dostojanstvom: grad je podigao Darije I. godine 518. prije Krista. U Iranu inače neprestance imate osjećaj da vam, da tako kažem, Povijest diše za vratom. Tisućama godina prije Krista ovdje se živjelo i gradilo, bujale su civilizacije, doseljavala su se arijska plemena, dizala su se i padala drevna carstva… Jasno vam je da ste usred doista posebnog dijela planete. Već samo uspinjanje stubama do ulaznih dveri Perzepolisa svjedoči o slavnim danima carske rezidencije: njima su kročili drevni carevi, Darije i Kserkso i Artakserkso (I., II, III.) i brojni njihovi uzvanici iz cijeloga carstva, čije portrete i darove možete vidjeti na zidovima. Prolazak kroz velebne dveri ("Vrata svih naroda") s krilatim bikovima djeluje gotovo poput kakvog inicijacijskog iskustva: ušli ste kroz portal u neku drugu dimenziju. Grad je to što ga nisu gradili robovi, već slobodni ljudi koji su za rad bili plaćeni. Uništi li se Perzepolis, Irance će to neizmjerno boljeti. Ali i svakog civiliziranog čovjeka na planeti.