“Prestani me snimati kad bih najradije plakala! Što ti je? Ovo je strašno! Opet nam je došla ‘čvrsta ruka’ koju naš narod toliko voli. Sjećat ćemo se Jeljcinova vremena kao utopije!”, grmjela je uzrujana supruga u kameru Vitalija Manskog, slavnog ruskog redatelja koji je snimio šok svoje obitelji nakon što je u novogodišnjoj noći 1999./2000. s čela Ruske Federacije odstupio Boris Jeljcin, a njegovu fotelju preuzeo je Vladimir Vladimirovič Putin.
Sudbina je htjela da upravo Manski postane redatelj koji je dobio nezapamćen pristup Putinovim prvim danima vladavine, kao zaposlenik ruske televizije čiji je zadatak bio snimiti što više dokumentarnog (moglo bi se reći i propagandnog) materijala i tako pripremiti teren za Putinovu formalnu kandidaturu za predsjednika tri mjeseca poslije.
Svjestan da ga televizijske kamere i tako prate u stopu, Putin se potpuno oslonio na poslušne urednike televizijskih vijesti izbjegavajući otvorene TV debate s protukandidatima uz argument da mu “ne treba nikakav reklamni prostor” na televiziji.
Dvadeset godina poslije, Manski će predstaviti film “Putinovi svjedoci” u kojem prikazuje zakulisne detalje građenja kulta Putinove ličnosti, od simboličkog trenutka preuzimanja vlasti na prijelazu iz starog u novi milenij, u trenutku u kojem doslovno opijena Rusija nije mogla koncentrirano sagledati sve aspekte te velike promjene, preko prvih državničkih posjeta najudaljenijim krajevima Rusije u vrijeme dok još nije bio predsjednički kandidat, pa do postupnog uvođenja ideje kako je dobrobit Rusije iznad dobrobiti pojedinca.
Stvaranje jednog od najpoznatijih političkih brendova 21. stoljeća Manski je prikazao spajanjem neprikazanih snimki iz vlastite arhive, koje pokrivaju prvu godinu Putinove vladavine.
Posebno je zanimljivo gledati ga u trenucima između protokolarnih aktivnosti, kada su druge kamere ugašene, a Putin okružen gotovo potpuno muškom svitom, ignorirajući čak i domaćicu, maršira kroz tvornicu u koju je došao radnicama čestitati Dan žena.
Silno je zanimljiv i prizor njegove školske učiteljice koja na rubu živčanog sloma čeka da joj se bivši učenik pojavi na vratima, samo da bi doživjela razočaranje zbog odgode njegova posjeta. Taj je susret bio ideja samog Manskog, a nakon što se napokon dogodio, bio je kruna Putinova predizbornog filma. Manski se danas otvoreno pita koliki je njegov moralni teret zbog sudjelovanja u Putinovoj kampanji, a to pitanje pretvorilo se u cjeloživotnu opsesiju likom i djelom ruskog državnika s čijim se politikama uopće ne slaže.
Nakon premijere na ZagrebDoxu, izrazito zanimljivi dokumentarac Vitalija Manskog “Putinovi svjedoci” od danas igra u hrvatskoj mreži nezavisnih kina.
