Naš film “Ponoćni putnik” upravo je osvojio nagradu žirija na još jednom važnom festivalu. Naš je film slobodan i može putovati kamo želi. Ali nažalost, moja obitelj i ja lišeni smo te slobode. Ovaj svijet za nas nije više od zatvora.
Tim emotivnim riječima afganistanski redatelj Hassan Fazili komentirao je osvajanje nagrade na Thessaloniki Film Festivalu, jednom od najvažnijih europskih festivala smještenom na sjeveru Grčke, na području na kojem je i snimljen velik dio filma.
Našao se na listi za odstrel
Priča “Ponoćnog putnika” više je nego filmska. Režirao ga je autor koji se zbog svojeg dokumentarca “Mir” našao na talibanskoj listi za odstrel pa je sa suprugom i dvije kćeri morao pobjeći iz zemlje. Višemjesečni put koji su prošli snimio je kao nitko prije, podastirući nam najintimniji insajderski prikaz svega što se događa s ljudima iz dalekih zemalja koji kroz našu regiju putuju prema zapadnoj Europi. Obitelj Fazili bila je jedna od stotina tisuća ljudi koji su nakon ljeta 2015. godine prošli takozvanom balkanskom rutom, a sve što im se na tom putu događalo snimali su mobitelima.
Mnogo je tu suza, straha i boli, ali i slatkih trenutaka poput onoga u kojem Hassanova supruga Fatima u dvorištu izbjegličkog centra u Beogradu uči voziti bicikl, ili pak suptilno potresne scene u kojoj njegova kći pleše na nikad prikladniji hit Michaela Jacksona “They don’t care about us”, pokušavajući plesom odagnati tugu. Bez ikakvih tehničkih ili produkcijskih uvjeta, Hassan Fazili snimanju svojeg filma pristupio je kao životnom djelu i to mu se isplatilo: mimo svih očekivanja “Ponoćni putnik” premijerno je prikazan u programu Sundancea, jednog od najvećih svjetskih festivala na kojem je odmah osvojio i nagradu. Redatelj nije mogao prisustvovati jednoj od najvažnijih večeri u svojem životu jer pravni status njegove obitelji u Njemačkoj još uvijek nije riješen, zbog čega ne mogu ni legalno putovati.
Europsku premijeru svojeg filma dočekao je zato u Berlinu, na još jednom festivalu svjetske A kategorije na kojem je iznova nagrađen, kao i na ukupno 13 drugih prestižnih festivala, što ga čini jednim od najuspješnijih dokumentarnih filmova godine i svakako jednim od najvažnijih recentnih filmova o migracijama.
Migranti s licima i imenima
Za razliku od hiperproduciranih dokumentaraca poput “Ljudske rijeke” Aija WeiWeija, snaga “Ponoćnog putnika” u njegovoj je neposrednosti, u osjećaju da ste u svakom trenutku dio grupice koja prelazi tisuće kilometara u potrazi za sigurnosti, pri čemu ti famozni “migranti” napokon dobivaju ljudska lica i imena. U Hrvatskoj su ga vidjeli posjetitelji Festivala tolerancije i Motovuna, a danas u 19 sati u zagrebačkom Kaptol Boutique Cinema održat će se projekcija filma (ovaj put preveden je kao “Put kroz noć”) i diskusija.
kad nije propagiranje bratstva i jedinstva,onda je multi kulti na rasporedu