Novo Selo kod Bosanskog Broda nekada je s gotovo 3.000 stanovnika bilo jedno od najvećih hrvatskih mjesta u Bosanskoj Posavini. Danas u njemu živi samo šezedesetak ljudi, većinom starije dobi.
Ostali su razasuti širom Hrvatske i svijeta. Da mjesto ne iščezne iz sjećanja, brine se Brođanin Jozo Kovačević, koji je o njemu napisao dvije monografije. Zapisi su to koji govore o tome kako je nekada izgledao život u selu. Kovačević je do Domovinskog rata živio u Novom Selu, a onda je poput većine Posavljaka morao u izbjeglištvo.
Knjige su njegov dug rodnom kraju koji je kroz povijest doživio mnoge poteškoće, uključujući i zadnji rat koji je raselio sve Hrvate s tog područja.
- Moja prva knjiga odnosila se ugavnom na nastanak i razvoj sela i župe kojoj pripada, dok je drugi dio priče monografija o našem nogometnom klubu Ukrinu, koji danas ima još samo veterane. Želim da po mojim knjigama ostane trag budućim vremenima o postojanju tih ljudi te o kulturnim, gospodarskim i sportskim prilikama u tom kraju – rekao je Kovačević.
Prva Kovačevićeva monografija govori o začecima života i specifičnostima jednog prostora koji je, unatoč tome što je kroz povijest više puta mijenjao ime i bio izložen različitim utjecajima, uvijek ostao svoj. Za razliku od nje, druga knjiga koju je predstavio u prepunom domu mjesnog odbora u Novom Selu usredotočena je na jedan segment života u mjestu, onaj sportski. NK Ukrina za Novoseljane je uvijek bila puno više od kluba.
- Naš navijači bili su jako vezani za klub. Putovali su na gostovanja u Vukovar i Našice, "tukli" se u Tuzli i Tesliću. Mene osobno zanimala je povijest nogometa na ovim prostorima. Kada to kažem, mislim i na desnu i na lijevu obalu Save, jer nogomet u Novo Selo i Bosansku Posavinj nije došao ni iz Sarajeva niti iz Mostara, nego iz Slavonije. Mi, na žalost, više nemamo ni seniore ni juniore ni kadete ni pionire. Postoje još samo veterani, i to je bio jedini način da se spasi postojanje imena kluba.
Kako sam autor kaže, Novo Selo danas čuvaju "posljednji mohikanci'' tog kraja, vrijedni divljenja i svake pohvale. Samo zahvaljujući njima, još se diže dim iz dimnjaka poneke novoseljanske kuće, iako ih je više od dvjestotinjak obnovljenih.
Pišući svoje knjige, koje su ilustrirane brojnim fotografijama i potkrijepljene dokumentima, Kovačević je istraživao prošlost Bosanske, ali i Slavonske Posavine. Povijest ove dvije regije umnogome je isprepletena, a klubovi iz bosanskobrodske općine godinama su igrali u natjecanjima pod okriljem Hrvatskog nogometnog saveza. Na žalost, od nogometa na ovim prostorima danas je ostala samo Jozina monografija.
- Nadam se da sam sa svoje dvije knjige uspio zaokružiti dio novoseljanske povijesti i ostaviti ga za sjećanje nekim budućim pokoljenjima – istaknuo je Kovačević.
Dio prihoda od prve knjige, čije je izdanje pomogao Večernji list i vlč. Ivan Tolj, župnik župe Gornja Močila, namijenjen je za pomoć u obnovi župe Presvetog Srca Isusova u Novom Selu.
Naš svijet je lijep
Naraštajima Vedrane, naraštajima. Pokolenja su ti tamo istočnije...