Dvije gledateljice u redu iza mene toliko su glasno iskazivale svoje oduševljenje nakon posljednje izvedbe Cosi fan tutte da sam pomislio kako su velike ljubiteljice opere. Međutim, što je za predstavu još veći kompliment, ispostavilo se da su Annette i Geanne iz Nizozemske baš te večeri prvi put vidjele i odmah zavoljele operu.
Nije ni čudo s obzirom na raspjevanost i razigranost druge pjevačke postave koja nimalo nije zaostala za onom premijernom iz koje je preostao samo srčani tenor Nicolas Darmanian.
Pjevač s Malte ne samo da je junački otpjevao sve četiri predstave nego je liku Ferranda uživljeno dodavao i ono čega nije bilo u režiji Sally Burgess, poput samoubilačkog, a po silnom vjetru čak i riskantnog uspinjanja na rubni zid pozornice. U glavnom kvartetu solista, uz Dorabellu engleske mezzosopranistice Sian Cameron i Guglielma argentinskog baritona Lucasa Somoze Osterca, poseban je ukras bila hrvatska mezzosopranistica Nikolina Pinko u cvrkutavoj koloraturnoj ulozi Fiordiligi za koju je zasluženo pokupila najveće ovacije. U ulozi don Alfonsa nakon velikog Suriana odlično se držao Slovenac Peter Martinčić, a ovu je postavu još komičnijom i zavodljivijom učinila i ruska sopranistica Galina Averina.
Pod vodstvom maestra Olivera Gilmoura do četvrte se predstave sasvim solidno uigrao i Dubrovački simfonijski orkestar, uz tek pokoji kiks. Međutim, Mozart zahtijeva i mnogo više od rutinske točnosti pa je šteta što su glazbenici uglavnom ostali imuni na zarazno veselje koje su im iza leđa širili vrsni mladi pjevači. Samo nedostatak prostora priječi da poimence pohvalimo i svih dvanaestero pjevača zbora koji je dodatno razigravao predstavu.
Nadamo se da se opera vratila u Dubrovnik da tamo i ostane pa raduje obećanje producenta Miše Mihočevića da ćemo Cosi fan tutte vidjeti i sljedeće ljeto uz neki novi naslov.
