Sve što se ovih dana moglo čuti i pročitati o koncertu Fahrete
Živojinović r. Jahić zvane Lepa Brena – u doba Jugoslavije predvodnice
raširenog estradno-glazbenog stila što bismo ga, parafrazirajući
Salingerova Holdena Caulfielda, koji je oskudan ženski haljetak nazivao
“otkridupe od haljine”, mogli opisati kao “otkridupe od glazbe” –
svodilo se na dvojbu zabraniti ili ne zabraniti.
Ja nisam protiv bilo kakvih zabrana, a jesam za zabranu svega što
ugrožava čovjekovo dostojanstvo i zdravlje, njegove slobode i prava, pa
i pravo na građanski i duševni mir. Naravno da se uvijek mora poštovati
demokratska procedura, ali u načelu ne vidim ništa loše u zabrani kao
obliku zaštite od raznih društvenih protuha koje zakonske norme i bolje
društvene običaje tretiraju otprilike kao i pepeo koji im s cigarete
padne na rukav.
Ako se javni nastupi nepoćudnih glazbenika mogu zabranjivati u starim
demokracijama kakve su Njemačka ili Francuska, pa i u navodno
demokratskoj hrvatskoj pokrajini Istri, zašto se ne bi mogli i u
demokratskom hrvatskom Zagrebu. Ali, takvog obrazloženja nije bilo i
Brena je svoje otpjevala, razgalivši “otkridupetom od glazbe”
petnaestak tisuća hrvatskih srdaca.
Ne znam je li pjevačica u repertoar uvrstila i svoju slavnu
“Jugoslovenku”, ali to nije bitno, jer riječi i zvuci te pjesme,
izvedene ili neizvedene, pravi su ključ i za tumačenje Brenina uspjeha
i za razumijevanje neuspjeha protivnika njezina nastupa. Hrvatska,
naime, ne samo da ne zna što će s Jugoslavenkom, nego ni što bi s
Jugoslavijom!
Hrvati su stvorili Jugoslaviju, ali kako su u njoj imali tisuću razloga
da budu nezadovoljni, činili su sve da se riješe njezinih uza. Uspjeli
su i već 18 godina žive u vlastitoj Republici, ali s pamćenjem na
državu u kojoj su proživjeli gotovo cijelo 20. stoljeće. I što sad da
se radi s jugoslavenskim naslijeđem? Hoćemo li se svaki put kad netko
spomene Jugoslaviju, javno posvaditi?
Dok je Jugoslavija postojala, znali smo što nam je činiti: biti protiv
nje! Otkad je pokopana, nikako da nađemo pravi odnos prema njoj. Zar
nije apsurdno istodobno prosvjedovati protiv marginalne Jugoslavenke
Brene i šetati se trgovima i ulicama imenovanim po Josipu Brozu,
apsolutnom vladaru Jugoslavije i nesumnjivu krivcu za njezina nedjela?
Lepu Brenu nije teško zabraniti. S Jugoslavijom oko nas, očito, ide
mnogo teže. Svim proklamacijama i deklaracijama usprkos!
GOST SURADNIK
